Euharistijsko slavlje predvodio je generalni vikar Hvarske biskupije i župnik Jelse don Stanko Jerčić. Koncelebrirali su hvarski dekan i župnik don Toni Plenković te biskupijski kancelar i župnik Brusja i Veloga Grablja don Ivan Jurin. Liturgijsko pjevanje predvodio je jelšanski župni „Zbor Sv. Cecilije“ pod ravnanjem i harmonijskom pratnjom povjerenika Hvarske biskupije za liturgijsku glazbu maestra Slavka Reljića.

Sveci se ne rađaju, svecem se postaje

Don Stanko je u propovijedi citirao poznatu latinsku poslovicu: „Pjesnikom se rađa a govornikom postaje“, prigovorivši onima koji svakodnevno govore: „Sveci se ne rađaju, svecem se postaje“. Svoj prigovor potvrdio je tvrdnjom da je BDM rođena (kao) svetica.

Napomenuo je kako „ među Isusovom Dvanaestoricom polovicu čine bratski parovi“ te dodao: „A danas slavimo veliku Skolastiku, veliku sestru još većeg Brata, vjerojatno su blizanci, kako nam sugerira i natpis na njihovim zajedničkim grobom u Monte Cassinu: „Benedikt i Skolastika došli su na zemlju jednim porodom, bili su odani Bogu jednom pobožnošću i ovaj ih jedan grob čuva.“ Naveo je primjere kao se i na Hvaru štuju pojedini sveci blizanci.

Potom je upozorio kako bi se moglo pomisliti da je svetost nasljedna osobina koja se događa po nekom genetskom kodu, kao i izvrsnost u sportu, npr. Janice i Ivice Kostelić te Blanke i Nikole Vlašić. No, njihovi bi nam roditelji jednoglasno posvjedočili: „Da, mi im jesmo puno pomogli, ali, ipak , uz Boga koji ih je obdario karizmom i talentom te izvrsnim tjelesnim i duševnim predispozicijama, glavni čimbenik njihovih sportskih uspjeha su oni sami, njihovo htijenje, naporno vježbanje i neizmjerni trud koji su ustrajno ugrađivali u ta svoja postignuća.“

„Pogotovo sve to vrijedi za dosege svetosti“, ustvrdio je don Stanko spomenuvši sv. Franju Asiškoga „kojemu je otac sudskom tužbom i kućnim pritvorom nastojao izbiti te ‘svetačke mušice iz glave’. A njegovu nasljedovateljicu Klaru stric je htio čak vojnom intervencijom spriječiti da se prikloni tim Franjinim ‘ludorijama’. Isto tako, ugledni i moćni otac Stanislava Kotske grozio se cijeloj Družbi Isusovoj, ako ga prime u svoje redove. Otac Alojzija Gonzage, kušajući ga odvratiti od ‘pretjerane duhovnosti’ optuživao je svoju suprugu da ga je njome ‘inficirala’. Stoga ju je pokušavao uvaliti u žarište moralne pokvarenosti europskih dvorova. Na ovim primjerima doslovno se ispuniše Isusove riječi: „Nemojte mislitida sam na zemlju došao donijeti mir! Nisam došao donijeti mir, nego mač. Dašao sam rastaviti: ‘sina od oca, kćerku od majke … i neprijatelji će čovjeku biti domaći njegovi!“

Dijamantni jubilej sestre Nives

Don Stanko je upozorio kao „neki misle da je svetost zanat koji se izučava u duhovnom staležu – u sjemeništima i samostanima te prakticira u novicijatima. Za njih su svećenici i časne specijalizirani kršćani ili specijalisti svetosti, a vjernici laici ‘obični’ kršćani – vjernici ‘opće prakse’. U nedavnoj prošlosti pobožni vjernici znali su ‘duhovne vođe’ uzdizati u astralne visine, na razinu anđeoskih bića. Tko bi ga znao zašto su, u ta ‘davna stara vremena’, naši predšasnici, ‘donovi i dumne’, barem neki od njih, podgrijavali takvu mitizaciju i idealiziranje naših likova, ali vidimo da to danas vraćamo s kamatama, kada se priređuju medijske izložbe klerikalnih grijeha i krimena na kojima se stavljaju pod povećalo i najobičniji primjeri naših slabosti i grijeha“, primijetio je don Stanko i poručio:

„Ma koliko se loše u tome osjećali, valja nam ponizno se udarati u prsa i vapiti ‘moj grijeh’, ali i ne zanemariti onaj zdravi i prirodno inteligentni pogled našeg puka kršćanskog, a to je: prvi spasiteljski korak jest u prihvaćanju istine kako nam je svima potrebno obraćenje, itekako. Sačuvaj Bože da se spotaknemo o drugačije razmišljanje – ala barba Madina jedne godine u župi Vrbanj, koji, kad je čuo riječ ‘obraćenje’, reče: „Ko da smo mi pogani pa se tribamo obratit!“

„Nasuprot tomu, čitamo u životopisu svete Terezije Velike: nakon 20 godina života u samostanu u Avili, koji se bio pretvorio u dnevni boravak dokonih avilskih gospođa iz visokoga društva, u kojemu se, dakle, živjelo poprilično mondeno, svjetovno, Terezija je doživjela obraćenje da bi potom, u tandemu s Ivanom od Križa, samostan po samostan reformirala, radikalno obnovila vrlo razgranati karmelski red, muški i ženski“, rekao je don Stanko i naveo još jednu klasičnu uzrečicu: „Nitko nije svetac prije smrti!“ te protumačio da je to točno, ali jednako tako “nitko nije ni otpisan prije smrti!”

„Neki su od nas dosegli godine u kojima možda i nismo više sposobni za veliki rad u vinogradu Crkve Božje, ali čak i u 11. uri svoga životnog dana možemo ozbiljnije poraditi na obrađivanju svoga osobnog vinograda te pri tom preteći same sebe i svoju dušu posvetiti, da bi nas –konačno- naš Spasitelj poveo u Svetište Gospodnje, da, kao i sveti Dizma, supatnik Isusov, u smrtnome svome času čujemo Njegovu spasonosnu riječ: ‘Bit ćeš sa mnom u raju!“ poručio je don Stanko, čestitavši dijamantni jubilej sestri Nives s riječima pjesme:

Umakla si se, Karmela                                       Sveti naši zaštitnici

Od jelšanskih Vujevića                                      Skolastiko, Benedikte,

Zabrana te nije smela                                         I svi Božji ugodnici.

Da postaneš koludrica.                                       Utječemo sad se vama

Zaručnica Božja nježna                                     Od Svevišnjeg isprosite

Pod imenom lijepim – Snježana;                       Da po vašim molitvama

Vjerna Putu svojih snova,                                  Raste, cvjeta zajednica

Živeć ‘ora et labora’.                                          Naših dičnih koludrica.

Sjajna zrako blagoslova                                     Sad se s njima veselimo

Lijepe naše, kopna, mora.                                  I zdušno se svi molimo

Da nam dugo poživiš

Dijamantna naša Nives.

Amen. Aleluja

Pri kraju misnog slavlja Hvaranka Ivona Jagnjić Kundid je u ime župe Hvar darovala s. Nives cvijeće, a Jelšanke Ana Huljić i Jelena Ostojić sliku Paula Bunčuge na kojoj je prikazana poznata hvarska procesija ‘Za Križen’.

Hvarski župnik don Toni Plenković srdačno je čestitao slavljenici i hvarskim benediktinkama na čelu sa sestrom Anom Vukas.

Ljubav prema Hajduku 

Nakon misnog slavlja uslijedio je prigodni program u kojemu je bariton Dario Belić otpjevao pjesmu A. Dvoraka (Dvoržaka) „Gospod Bog je pastir moj“, a komorni sastav zbora pjesmu „Ubi Caritas“ M. Duruflea. Potom su Dominika Fistonić i Milovan Duboković izveli recital o iznimno zanimljivom životnom putu s. Nives. U recitalu je osobito istaknuta njezina velika ljubav prema Hajduku, po čemu je dobila i treće ime – Časna Torcida. Nakon recital zbor je opjevao pjesmu don Ante Mateljana „Mila zemljo naša“, za koju je glazbu napisao don Šime Marović. Recitator je bio M. Duboković. Liturgijsko slavlje završeno je pjesmo „Zdravo Djevo svih milosti puna“.

Nives Vujević (Vida Karmela) rođena je 16. srpnja 1939. god. u Jelsi od oca Marina i majke Ivke r. Mušura. U samostan sestara benediktinki sv. Ivana Krstitelja i Antuna Opata u Hvaru ušla je 13. prosinca 1961.