Župnik Stroga Grada don Ljubomir Galov govorio je o sv. Stjepanu kao svjedoku vjere i njegovu vremenu. Istaknuo je da tada nije bilo lako biti vjeran Kristu niti ostati uspravan. Stoga su neki vjernici zanijekali Krista. Oni koji su mu ostali vjerni postajali su mučenici. Nastao je problem oko onih koji su zanijekali Krista, a potom su poželjeli opet biti kršćani. Neki su prema takvim kršćanima bili prestrogi, gotovo da su im zatvorili vrata Crkve. Sveti Stjepan je prema otpalim kršćanima zauzeo blagi stav, tražeći za povratak u Crkvu samo kajanje i pokoru, priznanje grijeha i polaganje ruku na njih. Stjepan je smatrao da postoji nešto što je za Crkvu gore od toga da netko od nje otpadne, a to je Crkva zatvorena u sebe, u vlastite interese i paralelni svijet koji se ne tiče čovjeka, njegovih nada i radosti, tjeskoba i žalosti. Zato Bog od svoje Crkve ne odustaje. To je pokazao u sv. Stjepanu, zaslužnom hvarskom biskupu Pušiću, o kojemu je prije dva dana održan znanstveni skup u povodu 50. obljetnice njegove smrti. Pokazao je i u drugima koji su živjeli od temeljne svijesti da, makar bili progonjeni i živjeli u nevoljama, progonstvima i gladi, makar izgubili svoju ulogu i utjecaj, hramove i moć, mi pobjeđujemo samo u vjernosti Evanđelju. „Stoga molimo sv. Stjepana da i danas podiže navjestitelje Evanđelja koji će ovdašnju mjesnu Crkvu usmjeravati prema svekolikom napretku i svijetloj budućnosti. Zahvalni Bogu za sve one koji su to činili na Hvaru, Braču i Visu kroz povijest, molimo da nam ih Božja milost daruje u ovim zahtjevnim vremenima u kojima živimo“, istaknuo je don Ljubomir.

Nakon svečane I. Večernje uslijedio je prigodni program u kojemu je katedralni zbor izveo tri prigodne pjesme, a Faroski kantaduri dvije.

Pri kraju programa nazočnima se obratio hvarski biskup Ranko Vidović.

„Blagdan sv. Stjepana I., pape i mučenika, trajno nas podsjeća na jednu od temeljnih istina naše vjere, našega života – istinu da smo Božja djeca, Božji dar i da je smisao našega života i življenja upravo u darivanju. Pozvani smo biti dar jedni drugima. Dar ne u onom površnom smislu darivanja darujući nešto od sebe, nego darujući sebe. ‘Nitko nema veće ljubavi od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje'(Iv 15, 13).

Vrhunac, dakle, života i dara je sebedarje. Da bismo došli do tog vrhunca, braćo i sestre, potreban je trajni hod s Gospodinom – hod u kojemu će On biti dominantan: ‘On treba da raste, a ja da se umanjujem’, rekao je sv. Ivan Krstitelj (Iv3, 30). On treba rasti u nama do punine uzrasta koji je tako duboko iskusio sv. Pavao da je mogao sa snagom posvjedočiti: ‘Živim, ali ne više ja. Nego živi u meni Krist'(Gal 2,20). To isto iskustvo, braćo i sestre, posvjedočio nam je i sv. Stjepan, naš zaštitnik i trajni podsjetnik na istinu za kojom bismo trebali čeznuti i na stvarnost koju bismo trebali živjeti – biti dar jedni drugima, a ne daj Bože, kamen spoticanja“, rekao je biskup Vidović.

Potom je otpjevana himna sv. Stjepana.

Na Večernjoj su sudjelovali i mons. Dražen Kutleša, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, mons. Tomislav Rogić, šibenski biskup, mons. Petar Palić, donedavno hvarski a sada mostarsko-duvanjski biskup, mons. Roko Glasnović, dubrovački biskup koji će predvoditi središnju blagdansku misu, svećenici i redovnici te vjernici, predstavnici hvarskih župa.

Na slavlju su bili i predstavnici vlasti Rikard Novak, gradonačelnik Hvara, Jurica Miličić, predsjednik Gradskoga vijeća te Andro Krstulović Opara, saborski zastupnik i izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora.

Pozdravljam i nazočnu braću svećenike i redovnike kao i njihove najbliže suradnike fabricere, predstavnike hvarskih župa.

Katedralni zbor je nakon pjevane svečane Večernje održao kratki koncert.