Franjevački bogoslovi su ministrirali, a liturgijsko pjevanje je predvodio udruženi zbor župa Imotskog dekanata pod vodstvom Anđelka Nikolića uz orguljašku pratnju Maria Cikojevića. Prije euharistijskog slavlja održana je procesija sa slikom Gospe od Anđela, koja je iz crkve sv. Franje Asiškoga svečano, uz brojne barjake, bandire i pjesmu, prenesena na Topanu. U procesiji je sudjelovao i Hrvatski puhački orkestar Gradske glazbe Imotski pod ravnanjem Ljubomira Glibote, pridonoseći tako svečanosti i dostojanstvu ovoga molitvenog hoda.

Nadbiskup Križić u propovijedi je govorio o duhovnoj dubini i značenju blagdana Porcijunkule, ističući kako je on nastao u franjevačkom duhu i kako podsjeća na radikalno obraćenje sv. Franje u crkvici Gospe od Anđela u Asizu. „Franjo je bez rezervi prihvatio Isusove upute i opredijelio se za radikalno materijalno siromaštvo“, rekao je nadbiskup, dodajući kako Franjo nije prezirao materijalna dobra, nego je u Isusu pronašao istinsko bogatstvo i sigurnost.

Istaknuo je zatim i Marijin primjer pojašnjavajući kako je ona „prvo vjerom začela u srcu, a onda u utrobi“. Nadbiskup je time naglasio važnost prihvaćanja Božje riječi u svakodnevnom životu. „Marija je blažena zato što je povjerovala. Samo vjera može donijeti Boga svijetu, pa i u sredine gdje je zlo uzelo velikog maha“, poručio je mons. Križić.

Nadbiskup je nadalje govorio o Marijinu hodu vjere, naglasivši kako ona, iako nije razumjela sve što joj je Bog objavio, nije tražila dodatna objašnjenja, nego se potpuno prepustila Božjoj volji. Pojasnivši, na tragu sv. Augustina, kako je razumijevanje plod vjere, a ne obrnuto, propovjednik je ustvrdio da je Marija primjer one koja vjeruje i u trenucima tame i trpljenja pa i podno križa gdje „stajala“, ostajući ustrajna i pouzdana u Boga. Tako Gospa postaje uzor svakome vjerniku: da poput nje prihvati Božju riječ, živi je i donosi drugima.

U svojoj homiliji nadbiskup je pohvalio vjeru Imoćana: „Nosim u sebi osjećaj da bih mogao Isusu u ovom času odgovoriti: ‘Isuse, u Imotskom kraju ćeš vjere naći’“. Pozvao je vjernike da prenose vjeru svojim obiteljima kao što su njima njihovi djedovi i pradjedovi i budu znak Božje prisutnosti: „Koliko će Boga biti u svijetu, ili u Imotskom kraju, zavisi od vas. Nemojte dopustiti da taj lanac vjere pukne kod vaše generacije“.

Na kraju mise okupljenima se obratio imotski gvardijan i župnik fra Zoran Kutleša.

Slavlje na Topani završeno je svečanim Božjim blagoslovom nakon kojega je uslijedilo intoniranje hrvatske himne „Lijepa naša“, a zatim su vjernici u procesiji vratili sliku Gospe od Anđela u crkvu sv. Franje Asiškoga.

Velikoj proslavi prethodila je devetnica Gospi od Anđela, koja je svakodnevno okupljala vjernike na Topani kod crkve Gospe od Anđela. Svake večeri molila se krunica i zavjetne molitve, a mise su predvodili različiti svećenici uz propovijedi. Posebno su, u hodočasničkim pohodima, sudjelovali vjernici nekoliko župa Imotskoga dekanata, a na uočnicu u podne je otvoren Porcijunkulski oprost u crkvi sv. Franje, a također je bilo upriličeno i cjelonoćno klanjanje. Devetnica je, kako je naglašeno, bila duhovna priprava za ovaj veliki blagdan, ali ujedno i zahvala za sve milosti primljene po zagovoru Gospe od Anđela.