U uvodnom dijelu homilije mons. Barišić upoznao je vjernike s fra Ivanovom biografijom. „Sluga Božji fra Ivan Peran rođen je u Kaštel Starom 1920. godine. Imao je tri sestre i bio je najstarije dijete u obitelji oca Ivana i majke Nediljke. Na krštenju je dobio ime Srećko, po svom djedu. Njegov otac je bio trgovac i želio je da on nastavi njegov posao. No, Srećko je osjećao duhovni poziv u čemu mu je obitelj bila podrška. Najprije želi otići u dominikansko sjemenište, ali ga oni odbijaju jer je sin jedinac. Na poticaj župnika šalje zamolbu franjevačkom samostanu na Poljudu, u kojoj prešućuje da je sin jedinac, te biva primljen. Godinu novicijata započinje 1936. godine u samostanu na Košljunu te 1937. godine polaže prve redovničke zavjete, uzevši redovničko ime Ivan.“

Nadbiskup je istaknuo „da je Srećko izabrao ime Ivan iz poštovanja prema ocu i jer je bio određen duhovnošću svoje župne zajednice koja je posvećena Ivanu Krstitelju“. „Za svećenika je zaređen 1943. godine, a 1946. godine odlazi u Ljubljanu služiti vojni rok. U vojsci je zbog svoje vjere i svećeništva lažno optužen kao neprijatelj države. On nije bio niti državni neprijatelj niti rušitelj komunističkog sustava. Bio je svećenik koji je pošteno, odgovorno i savjesno vršio svoje poslanje. Prilikom lažnog optuživanja pozivao se na Ustav, po kojem je vjera bila slobodna, ali su ga zbog toga ismijavali. Konačno, optužili su ga na smrtnu kaznu strijeljanjem, a prilikom ispitivanja podnosio je različite dugotrajne torture“, nastavio je, pročitavši zatim fra Ivanov tekst koji je napisan dok je iščekivao smrtnu presudu. „Ovaj tekst nam govori da je fra Ivan, bez obzira na sve nepravde, bio spreman svima oprostiti i umrijeti za Krista“, poručio je, dodavši „kako je želio ostati na životu samo da bi ljudima bio ‚odsjev Božji‘, posrednik Kristove radosne vijesti.“

„Vojni sud u Beogradu je promijenio presudu, a fra Ivan je osuđen na pet godina robije i tri godine gubitka građanskih prava. Iako je tijekom te robije nailazio na različita moralna podmetanja i maltretiranja, fra Ivan nije posustajao. Još je jače svijetlio u tami oko sebe“, konstatirao je mons. Barišić, rekavši „da je fra Ivan nakon svega što je u životu prošao ostao vedar i veseo redovnik koji je cijeli život živio u dijalogu s Bogom.“

„Osim što je obogatio našu kulturnu i glazbenu baštinu, s djelima poput ‚Peranove mise‘ koju poznaje cijela Domovina, fra Ivan nas je naučio kako treba strpljivo podnositi nepravdu usmjeravajući pogled na Krista – na Onoga koji je također ‚na ljudskom sudištu izgubio parnicu‘“, zaključio je.

Uz nadbiskupa Barišića misu su suslavili vicepostulator Kauze fra Bernardin Škunca, provincijal Franjevačke provincije sv. Jeronima u Dalmaciji i Istri fra Andrija Bilokapić, župnik don Franko Prnjak te još pet svećenika. Đakonirao je fra Filip Čogelja, a pjevao je župni zbor. Misi je nazočila i Anka Lučić, sestra fra Ivana Perana.

Na kraju mise župnik don Franko Prnjak zahvalio je nadbiskupu na dolasku i ohrabrujućim riječima.

Zatim je održan kratki recital temeljen na fra Ivanovim proznim tekstovima, stihovima i skladbama. Tekstove su čitali tajnica Postupka Renata Jukić i vicepostulator fra Bernardin Škunca, a pjevao je solist splitskog HNK – a Špiro Boban.

Postupak za proglašenje svetim fra Ivana Perana pokrenut je u travnju 2011. godine te se vodi u Nadbiskupskom ordinarijatu u Splitu pod predsjedanjem nadbiskupa Barišića, uz rad njegova delegata mons. Josipa Delića i komisije od dvanaest članova. Također, postupak se odvija i preko „Vicepostulature sluge Božjega fra Ivana Perana“ u franjevačkom samostanu na Poljudu.