U Korčuli završio biskupijski Tjedan braka i obitelji
FOTO: Angelina Tadić // Susret bračnih parova i obitelji Korčulanskog dekanata
Korčula (IKA)
U novom pastoralnom centru sv. Ante u župi sv. Marka u Korčuli održan je u utorak 25. veljače posljednji dan ovogodišnjeg Tjedna života i braka na području Dubrovačke biskupije. Bio je to susret za bračne parove i obitelji Korčulanskog dekanata kojim su proslavili Dan braka i obitelji te su se kroz zajedničku molitvu, slavlje mise s obnovom bračnih zavjeta te neformalno druženje i razgovore osnažili za nastavak bračnog i obiteljskog života.
Na početku je veliko mnoštvo okupljenih vjernika uime svih svećenika pozdravio dekan Korčulanskog dekanata don Željko Kovačević. Potom su vjernici uz predvođenje svećenika ovog dekanata molili krunicu i litanije Svete Obitelji, a nakon molitve za djedove i bake pristupili su ispovijedi.
Misno slavlje predvodio je dubrovački biskup Mate Uzinić u koncelebraciji s dekanom Kovačevićem, župnikom don Franom Kurajom i drugim svećenicima ovog dekanata. Na misi su dva bračna para Nikola i Nera Perić te Matko i Nikica Maričić proslavila 50 godina braka, a čak devet parova proslavilo je 25. obljetnicu bračnog života te dobili prigodne uspomene na taj događaj. I svi ostali bračni parovi koji nisu proslavljali jubilarne obljetnice na misi su obnovili svoje zavjete.
Na početku misnog slavlja biskup Uzinić blagoslovio je kip sv. Ante ispred crkve, a nakon propovijedi mozaik u crkvi. Kip je djelo umjetnika Mate Vlaha iz Zagreba, a mozaik Ante Mamuše iz Travnika.
Biskup je na početku propovijedi primijetio kako se ovaj susret u crkvi sv. Ante održava upravo u utorak koji je na poseban način povezan s ovim svecem te je nastavio tumačiti misna čitanja naglašavajući poruke o malenosti i poniznosti.
Govoreći o prvom čitanju u kojem sv. Jakov piše Crkvi svog vremena, ali i Crkvi svih vremena, biskup je kazao kako je danas obitelj sve manje zajedno, kako ima sve manje sklopljenih brakova i sve više rastava, pa su riječi sv. Jakov danas posebno upućene toj obiteljskoj Crkvi, koja je slika, ali i odraz opće Crkve. Na pitanja odakle ratovi i borbe među članovima obitelji, zašto svađe i unutar obiteljski sukobi, u čitanju se kao odgovor može pronaći da su razlozi u pohoti, u ne pitanju od Boga onoga što kršćani trebaju. Rješenje za takve situacije sv. Jakov vidi u poniznosti.
„Problem svakog sukoba, pa i onog na obiteljskoj razini, jest željeti sebe izdići iznad drugih, ne biti spreman poniziti se, spustiti se, bilo da želimo gospodariti drugima bilo da drugima ne želimo dopustiti da budu iznad nas“, kazao je biskup.
Slična poruka može se pronaći i u evanđeoskom ulomku dana, a sam ulomak se može podijeliti na više dijelova. U prvom dijelu Isus govori da njegova sudbina nije da bude Mesija koji vlada nego Mesija koji služi, koji je ponižen, koji će biti ubijen kako bi tek nakon toga mogao uskrsnuti. To je i drugi put da Isus naviješta svoju smrt. U drugom dijelu Isus učenicima objašnjava tu logiku. A u trećem dijelu učenici raspravljaju o tome tko će biti bliži Isusu, koji će od njih zauzeti veći položaj u tom kraljevstvu, koji je veći jer u svojim glavama nose sliku o Mesiji koji će sjesti na kraljevsko prijestolje unatoč tome što im je Isus govorio kako je njegov put služenje i muka.
Te poruke i sadržaje biskup je povezao s obiteljskom razinom i načinom života obitelji. Brak kao zajednicu muškaraca i žene koji se u ljubavi predaju jedno drugome povezao je s Isusovim predanjem u ruke ljudima, njegovim stavljanjem u službu drugima. Žena u obitelji to čini poštujući svoga muža, a muž ljubeći svoju ženu. I njih dvoje u ljubavi se otvaraju potomstvu koje im Bog daje, ne zbog njih, nego da bi u ljubavi mogli služiti i trošiti se, da bi u ljubavi za njih, kao Krist na križu, mogli umirati. „Jedino tad obitelj može biti izvor radosti, obogaćenje i za njezine članove, ali i za Crkvu“, poručio je dubrovački biskup. „Ako se dogodi ono drugo, a događa se, ono da prevlada pitanje tko je veći, ona želja za gospodarenjem a ne služenjem, ono stavljanje sebe u središte, da se cijeli svijet i svi u obitelji moraju vrtjeti oko tebe, onda tu nema sreće. Tu nema i ne može biti zadovoljstva“.
Iz dijela evanđelja u kojem Isus razgovara s apostolima, pitajući ih o čemu su oni međusobno razgovarali, a oni umukoše jer im nije bilo baš drago odgovarati na to pitanje, biskup je naglasio kako se takva situacija može događati i u obitelji i obiteljskim odnosim. Događa se da smo napravili ili radimo stvari koje nisu u redu, za koje znamo da će povrijediti ljubljenu osobu. Skloni smo stvari staviti pod tepih, zadržati za sebe, ne govoriti o tome. To nije rješenje. To truje nas, truje naš odnos. Ništa se ne govori, ali se nešto osjeća. Kao što je Isus osjetio da nešto nije u redu gledajući svoje učenike. On je svjestan da dok im je on govorio da će on za njih umrijeti, da su oni razgovarali tko će od njih biti veći u kraljevstvu, tko će zauzeti bolji položaj. I stidjeli su se.
„Za obiteljski život i suživot, za budućnost obitelji, važan je razgovor. On treba biti na svim razinama“, poručio je biskup Uzinić te više govorio o svakoj od tih razina.
Važan je razgovor između obitelji i Boga, onoga kojeg je kršćanska obitelj pozvala da bude dio njihovog kršćanskog života, jer obitelj koja moli ostaje zajedno. Biskup je zahvalio svećenicima što su ovaj susret posvetili molitvi, što su se zagledali u život Svete Obitelji i molili je za zagovor. Potaknuo je obitelji da njihova obiteljska molitva bude uzdizanje Bogu s onim konkretnim životnim okolnostima i problemima koje imaju. Ne da bi Bog, onako kako se često moli sv. Antuna, magijski promijenio obiteljsku situaciju nego da bi u odnosu s Bogom članovi obitelji pronalazili izlaze i snagu za mijenjati situaciju i za ići dalje. „Život nosi sa sobom poteškoće i probleme, imala ih je i Sveta Obitelj, i vjerojatno ih je uvijek i ponovo nadilazila u tom odnosu s Bogom i nadahnuću koji im je Bog davao“, kazao je biskup i podsjetio kako je sv. Josip sanjao i u snu dobivao odgovor od Boga.
Važan je i razgovor u obitelji. U obitelji se mora otvoriti razgovoru između muža i žene, ali ne o vremenu i sl.., nego o sebi i svom odnosu, dijeliti svoje poteškoće, svoja razmišljanja, svoje ideje. Govoriti o drugome, ali ne govoriti samo ono loše, kritički primjećivati ovo i ono, nego govoriti lijepe stvari. Hvaliti svoga muža a ne ga samo kritizirati, hvaliti svoju ženu i zahvaliti joj za ručak a ne samo kritizirati. Lajkati na društvenim mrežama, poslati lijepu sms poruku, činiti male lijepe stvari i pažnje. Razgovarati, pa i svađati se.
Biskup je okupljenim članovima obitelji prenio i dijelove jednog predavanja o duhovnosti u braku u kojem je rečeno i kako je važno da se u obitelji muž i žena trebaju znati dobro svađati, a to znači da svađa mora biti o sadašnjem ne o prošlom, da se u svađi ne dodiruju najbolnije točke drugoga kao i da se ne smije poći spavati a da se nisu pomirili.
Uz razgovor među supružnicima važan je i dijalog bračnih parova sa svojim djecom. Ako se zbog posla i drugih obveza za to nema vremena dogodit će se da onda kad njima bude trebao razgovor njihova djeca neće htjeti s njima razgovarati. Ništa nije važnije od razgovora s njima, oni žele s vama razgovarati.
S obzirom na to da se u ovoj godini posebno promišlja o starijim osobama, međugeneracijskoj solidarnosti, poslanju djedova i baka biskup Uzinić je govorio i o toj temi, o dijalogu sa starijim osobama. Nekad djedovima i bakama ne treba ništa više nego razgovor, jedan poziv. Pronađimo vremena za njih, dajmo im malo pažnje, potaknuo je biskup okupljene.
Na kraju je kroz sliku djeteta kojeg Isus u evanđeoskom ulomku stavlja kao primjer drugima, biskup skrenuo pozornost na demografsku situaciju u narodu, ali i istaknuo dijete u kontekstu govora o poniznosti. Tim primjerom „Isus nas poziva da se ponizimo kako bismo služili drugima u ljubavi, ali i poziva nas da se ponizimo kako bismo drugima dopustili da oni mogu služiti nama“. Obitelj je i jedno i drugo, i osobno služenje i dopuštanje drugima da služe nama. Poželio je da se to i po zagovoru sv. Antuna ostvaruje u našim obiteljima, pa da se prenosi i na crkvenu razinu „kako bismo svi bili jedna velika i sretna obitelj”.
Misno slavlje animirali su članovi mješovitog zbora župe sv. Marka i zbor mladih župe sv. Marka. Kao uspomenu na ovaj događaj svi nazočni su dobili spomen sličice.
Nakon čašćenja relikvija sv. Antuna župnik Kuraja uputio je riječ zahvale svim sudionicima ovoga lijepoga slavlja te pozvao na zajedničku okrjepu koju je osigurala župa za sve nazočne u prostorijama Srednje Škole Petra Šegedina u kojoj su profesori sa svojim učenicima pripremili i poslužili različite delicije. Druženju uz okrepu pridonijeli su mladi pjesmom.
Tjedan života i braka organizira biskupijsko Vijeće za život i obitelj u suradnji s dekanatima. Na trećem biskupijskom Tjednu života i braka domaćini su bili crkva Sv. Ignacija u Dubrovniku, župa sv. Nikole u Cavtatu, župa sv. Ivana Krstitelja u Ponikvama, župa Presvetog Spasitelja u Mokošici, župa sv. Vlaha u Janjini i župa sv. Marka u Korčuli koji su ugostili i počastili sudionike susreta.