Velečasni Zrno u homiliji je naglasio primjer sv. Ilije kao onoga koji je svoj život stavio u Božje ruke, te je potaknuo vjernike da se zapitaju što u njihovim životima znači ovaj prorok, osim što je zaštitnik njihove crkve. Iako liturgijski nije predviđeno čitanje koje govori o pozivu poroka Ilije, vlč. Ivica Zrno govorio je o tom biblijskom odlomku, ističući njegovu važnost i znakovitost za suvremenog vjernika.

„Kada Bog poziva, ne samo proroka, nego bilo koju osobu, da mu se stavi na raspolaganje, a to je ono što je ključno, uvijek je pitanje kako će se odgovoriti. I sv. Ilija je na početku tražio neke izgovore da bi se maknuo od svega toga. Bio je on itekako svjestan da, ako se stavi Bogu na raspolaganje, da će imati mnogo neprijatelja. A nitko ne želi biti sa svima u svađi. Jako je dobro znao da, kada postane čovjek Božji, prorok Božji, da će se upravo to dogoditi. Nema tko neće biti protiv njega baš zato što je u potpunosti na Božjoj strani. To ne znači da su ljudi loši. Nego, onaj tko nastupa u Božje ime mora računati da ljudi neće čuti niti prihvatiti sve one riječi koje govori. Treba li to iznenaditi? Naravno da ne. Pa ni Isusa nisu svi ljudi prihvatili. U jednom trenutku navještaja okreću mu leđa. A Isus se nije ispričavao, znajući da nastupa u ime Istine, nego je rekao i svojim učenicima da mogu ići, ako ni njima ne odgovara ono što čuju…“

„Kako Ilija odgovara na Božji poziv? On prvo traži kojekakve izlike: kako ću ja to, pa ja nisam najsposobniji ovdje, imaš ovoga i onoga… Ali Bog ima samo jednu devizu. To je sve točno, ali to sve ide na stranu. Sposobnosti mogu jednostavno otpasti i propasti… Bogu treba samo jedna jedina kvaliteta, a to je otvorenost stavljanja svog života u Njegove ruke i staviti svoj život Njemu na raspolaganje. E to je jedino što On traži. Kada nije uspio nagovoriti Boga da nekog drugog izabere, Ilija počinje govoriti o svojim manama, tj. Skreće Bogu pažnju zašto bi bilo dobro da Bog potraži nekog drugog. No, Božji poziv je u potpunosti jednak: Ti stavi svoj život meni na raspolaganje i onda se nemoj brinuti… I unatoč toga što Ilija pokušava pobjeći i izbjeći Božji poziv, događa se jedna jaka simbolika ljudskoga života i to je nama poruka danas: kada si u Božjoj ruci i kada si se stavio Bogu na raspolaganje, bit ćeš Božji čovjek. I onda se događa da ljudi počinju slušati Iliju, počinju registrirati njegove opomene, počinju svoj život usmjeravati prema onome što Ilija govori“, poručio je vlč Ivica Zrno.

U nastavku propovijedi vlč. Zrno protumačio je narodno vjerovanje o odlasku sv. Ilije na nebo, te pozvao vjernike da slijede primjer svoga zaštitnika:

„I u konačnici, kako Sveto pismo opisuje, Ilija odlazi u vatrenim kolima i seli se Bogu. To je zapravo bila prorokova mudrost. On je bio svjestan da od svega onoga kakav je bio samo na temelju toga što se stavio Bogu u ruke i povjerio mu svoj život, Bog mu je dao već ovozemaljsku slavu. On je revnovao za Boga, i usmjeravao je ljude prema Njemu. A sad je opet bio na novome testu i to je jako dobro znao. Ako dopusti nakon svoje smrti da ga pokopaju sa svim počastima, kako to čine sa velikanima, počet će ljudi dolaziti na njegov grob i počet će se njemu klanjati. Bio je, također, svjestan da će s vremenom u očima pojedinih ljudi on postati bog ili božanstvo. Ali prorok Ilija nije želio da se ljudi klanjaju bilo kome, nego jedinome Bogu i za to se borio. Zato je bila naredba njegovim učenicima da, kada umre, njegovo tijelo sakriju. Ništa nije slagao, Bog ga je jednostavno uzeo k sebi. Nema groba, nema tijela, nema mjesta za klanjanje, nego uvijek ono najispravnije: prema Bogu idi i njemu jedinom se klanjaj. Iako se bojao svoga poziva, Ilija je i nakon svoje smrti uspio ispuniti svoju misiju. To je proročka misija – voditi ljude prema Bogu: svojim riječima, svojim djelima i svojim primjerom. I mi bismo takvi trebali biti. Svatko je od nas svjestan svojih i pluseva i minusa, ali ne treba se bojati. Ako svoj život, poput sv. Ilije stavimo u Božje ruke nagledat ćemo se puno većih čudesa nego što ih možemo zamisliti. Poput sv. Ilije, svoj život u ruke Božje stavimo, u Božjem svjetlu hodimo i onda se nemamo čega bojati“, zaključio je vlč. Ivica Zrno.

Na kraju misnoga slavlja župnik domaćin zahvalio je vjernicima što su se, unatoč izvanrednim okolnostima i mjerama, okupili proslaviti zaštitnika svoje crkve. Posebno je pozdravio vjernike iz okolnih mjesta koji su i ove godine došli s Ljubljanima proslaviti sv. Iliju.