Susret je počeo kratkim uvodom don Pave Šekerije, vlč. Marjan Ristov pročitao je Riječ Božju, a nakon toga je govorio biskup Kiro Stojanov. Na početku se osvrnuo na promjene u načinu života koje je donijela pandemija koronavirusa što je onemogućilo fizičko održavanje toga susreta, te razmišljanje u povodu Svjetskoga dana posvećenoga života virtualnim putom.

Osvrnuo se na početke Svjetskoga dana posvećenog života i razloge koji su svetog Ivana Pavla II. potaknuli na njegovo osnivanje. Zatim je biskup tumačio riječi Božu koju Crkva namjenjuje za blagdan Prikazanja Gospodinova u Hramu. Podsjetio je da je hram u Jeruzalemu bio središnje mjesto susreta Božjeg naroda s Bogom, no danas znamo da je „hram samo predznak daleko dublje prisutnosti Boga među ljudima, a to je nerukotvorni Hram Isusa Krista, utjelovljenog Sina Božjega“.

Središnja poruka blagdana nalazi se u Poslanici Hebrejima u kojoj autor govori o izbavljenju čovjeka od smrti, grijeha i đavla (usp. Hebrejima 2,17-18). „Isus je za naše spasenje prikazan Ocu u onom hramu gdje su prikazane mnoge žrtve i molitve u iščekivanju pravogа koji je žrtvovan, Isusa Krista. Kako je čudesna ta istina kojom Bog odgaja svoj narod i Isus koji oslobođa Zakona i podložan je Zakonu i bio je prikazan Ocu u hramu. To prikazanje jedva da je itko primijetio. Sveti Luka nam govori da je samo dvoje ljudi prepoznalo ulazak Jedinog Velikog svećenika u jedini pravi hram. To su bili odrasli Šimun Bogonosac i proročica Ana”, rekao je biskup Stojanov.

Govoreći o susretu Simeona i Ane prilikom prikazivanja Isusa u hramu, biskup Stojanov je rekao: „Ovaj događaj u hramu također je i potvrda nade. Zašto? Ovo dvoje starih ljudi čekali su u nadi Spasitelja – Mesiju – nada ih nije prevarila, primili su je, vidjeli i svjedočili o njoj.”

U nastavku propovijedi skopski biskup je istaknuo: „U liturgiji Prikazanje Gospodinovo u Hramu učimo biti proroci, a po prirodi prorok nije pretkazatelj budućih događaja, već glasnik iskustava koje donosi i otvara put u budućnost. Šimun je u naručju držao Isusa i tako je navijestio spasenje Izraelu. Ako u sebi nemamo Isusa, ako ga sami ne posjedujemo, kako ga možemo dati drugima? Svaka posvećena osoba je Bogonositelj i Bogodarovatelj, ali onoga i takvoga Boga kojeg nosimo u sebi. Zapitajmo se: Kakvog Boga ljudi prepoznaju u nama? Napokon, naša je zadaća u modernom društvu i Crkvi donijeti optimizam – nadu. To je danas omiljena tema našeg Pape: Kršćanin je čovjek nade! Znate li kada će biti više zvanja? Kad udahnemo evanđeosku istinu, proročku snagu, snažnu nadu da povijest ne gradi čovjek, već Bog. Dajmo se velikodušno Bogu i Crkvi, budimo ugrađeni u taj ljepši svijet i naviještajmo nadu koja je u nama i koja je ostvarena i vidljiva.”

Blažena Djevice Marija neka nas zastupa pred njezinim Sinom – Isusom Kristom – živjeti i svjedočiti ono što na što nas Bog poziva. Ujedno neka nam sveti Josip bude primjer u njemu posvećenoj godini. Sveti Josip, koji nije mogao u potpunosti razumjeti otajstvo Isusova utjelovljenja i Marijina poslanja, neka nas ohrabri da s povjerenjem prihvatimo otajstvo vremena u kojem živimo i nevolje s kojima se suočavamo, zaključio je biskup.

Na kraju susreta s. Stefanija predvodila je molitvu svetom Josipu, a susret je završio blagoslovom biskupa Stojanova.