U Mariji Bistrici prvi vitraj u Hrvatskoj s likom Ivana Merza

Marija Bistrica, (IKA) – Zalaganjem upravitelja bistričkog svetišta mons. Lovre Cindorija, ovih je dana u Gospinu svetištu na Mariji Bistrici postavljen vitraj s likom budućega hrvatskog blaženika Ivana Merza. To je ujedno i prvi vitraj u Hrvatskoj s likom Ivana Merza, dok dva vitraja već postoje u inozemstvu, jedan u hrvatskoj crkvi u Essenu u Njemačkoj, a drugi u hrvatskoj crkvi u Hamiltonu u Kanadi. Prvi hrvatski vitraj izradio je umjetnik Miroslav Gaži iz Zagreba. Ispod vitraja na kojem je budući blaženik Merz prikazan s euharistijom, koja je bila bitna za njegov duhovni i apostolski život, piše: “IVAN MERZ, Banja Luka, 1896. – Zagreb, 1928., katolički intelektualac i apostol mladeži. Vjernom sinu Crkve život je bio Krist, a katolička vjera životno zvanje, koje je kao laik ostvario do svetosti.” Nakon što Ivan Merz bude proglašen blaženim iznad imena dodat će se još naziv “blaženi”. Vitraj je smješten u desnoj pokrajnjoj lađi uz glavni oltar u kapeli posvećenoj sv. Marku Križevčaninu. Uz vitraj s likom časnog sl. Božjega Ivana Merza isti umjetnik izradio je u istom redu po narudžbi mons. Cindorija još tri vitraja posvećena trojici svetaca: sv. Lovri kao uzoru brige za siromahe, sv. Maksimilijanu Kolbeu, suvremenome poljskom svecu i sv. Vinku Paulskom. Likom M. Kolbea željela se istaknuti činjenica da mnogi Poljaci dolaze u bistričko proštenište i ujedno se njime odaje počast sadašnjem papi Ivanu Pavlu II., velikom prijatelju Hrvata. A vitraj sv. Vinka Paulskog, utemeljitelja reda sestara milosrdnica, postavljen je u spomen 130. obljetnice prisutnosti i djelovanja milosrdnica u svetištu na Mariji Bistrici. Likom Ivana Merza na vitraju u bistričkom svetištu željela se, pak, istaknuti njegova svetost, koju je ostvario kao vjernik laik, ali isto tako istaknuti da je Merz često hodočastio u bistričko svetište i o njemu čak napisao i zapažen članak pod naslovom “Bistričko proštenište” objavljen u Hrvatskoj Prosvjeti u dva nastavka: br. 17-18, 1922., str. 431-432 i br. 19-20., 1922., str. 476-478.