Prije uvoda u misno slavlje mons. Sente pozdravio je hodočasnike prigodnim riječima: „Dragi Josipovi hodočasnici drago mi je što vas mogu pozdraviti ovu desetu srijedu u našem velikom hodu od 19. srijeda, odnosno do 52. srijede. Srijede Velike pobožnosti svetom Josipu postale su zaštitni znak Nacionalnoga svetišta svetoga Josipa, pa samim time i grada Karlovca. Pobožnost prema svetom Josipu sve je snažnija i vidljiva, iako sam uvjeren da je stalno bila prisutna u našem hrvatskom narodu. Tome je zasigurno pridonio i bl. Alojzije Stepinac koji je prije 84 godine nakanio izgradio Nacionalno svetište. Istina, na zagrebačkoj Trešnjevki, no ideja se u konačnici obistinila u Karlovcu“.

Homiliju je pripremio vlč. Ivan Vučak koji je između ostaloga poručio: “Svatko od nas nalazi se u situacijama kada njegova vjera dolazi na ispit. Možemo reći kako se u današnjem vremenu naša vjera itekako ispituje, i zbog potresa i zbog pandemije koronavirusa. Na nama je hoćemo li u svojem životu tražiti razna opravdanja i svekolike lažne idole, kakvi se spominju u današnjem prvom čitanju. Tijekom korizmenoga vremena dobro je malo stati i zapitati se o prvoj Božjoj zapovijedi, odnosno na koji ju način izvršavamo. Valja se zapitati koliko lažnih idola u našim životima imamo, koji su to idoli bez kojega ne možemo živjeti“. Vlč. Vučak nastavio je propovijed porukama korizmene nade i ohrabrenja: “Današnje nam evanđelje kaže – ako vas Sin oslobodi, zbilja ćete biti oslobođeni. Draga braćo i sestre, ako je itko bio slobodan to je sveti Josip, koliko god ima zabrana i poteškoća, bio je slobodan u ljubavi prema Bogu, jer je bio svetac dubokoga pouzdanja u Boga“.

Na kraju misnoga slavlja svoje svjedočanstvo vjere podijelila je Zdenka Bošnjaković. Zdenka je više od 20 godina vjerna hodočasnica svetom Josipu.

„Dolazim iz Vođinca iz Slavonije. Župljanka sam Župe Kraljice svete Krunice koju vodi naš dragi župnik vlč. Ante Šiško. Supruga sam i majka dvoje djece, Ivane i Marka. Ponosna sam punica zeta Josipa i još ponosnija baka unuka Petra i Filipa. Sa suprugom predvodim udrugu Vojske Bezgrešne u kojoj se redovito okupljamo na molitvu i susrete na kojima molimo za Svetog Oca i za sve naše svećenike, redovnice te brojne druge potrebe. Posebno nam je draga devetnica svetom Josipu za koju su zaslužni naši već preminuli župnici Josip Ivić, Josip Plavšić, Mirko Crnčuan, kao i sadašnji župnik Ante Šiško. Tako i danas u svojoj župi predmolim krunicu i litanije svetom Josipu. Moja obitelj darovala je našoj župi kip svetog Josipa koji još uvijek krasi župnu crkvu. Primjećujem, što me posebno raduje, da sve više naših župljana štuje svetog Josipa. U našoj župi djeluju časne sestre Službenice Milosrđa koje su svoju kuću stavile pod zaštitu svetog Josipa“.

Ispričala je vjernicima kako je sve počelo i otkuda se je javila njena pobožnost prema svetom Josipu. „Prije 27 godina operirala sam srce. U tom vremenu liječenja jednom sam čula da u Karlovcu postoji Nacionalno svetište svetog Josipa te da je sveti Josip zaštitnik bolesnika. Odlučila sam hodočastiti svetom Josipu u Karlovac. Kod prvog sam se hodočašća zavjetovala da ću svake godine, dok mi to zdravlje bude dopuštalo, na svetkovinu svetog Josipa, 19. ožujka, hodočastiti u Karlovac. Neka to bude molitva za zdravlje, za moju obitelj, za djecu, za župljane i sve njihove potrebe. Još sam se zavjetovala da ću svake srijede sudjelovati na misi, ne jesti meso, moliti te zahvaljivati svetom Josipu“, rekla je Zdenka.

Prilikom prvog hodočašća u Nacionalno svetište svetog Josipa dogodila se veoma zanimljiva stvar: „Dan prije svetkovine svetog Josipa kupila sam Josipov kip te silno željela da ga svećenik blagoslovi. Svećenik me zamolio da dođem sutradan kada će ga blagosloviti. Bilo mi žao, jer kako ću sutra u gužvi nositi nabavljeni kip. Što ako se razbije? Pomalo razočarana, prihvatila sam da ću sutradan donijeti kip svetog Josipa na blagoslov. Prije odlaska iz Svetišta, pomolila sam se pred zavjetnim kipom svetog Josipa. Za vrijeme molitve osjetila sam ruku s. Benjamine na svojem ramenu. Pozvala me da donesem kip jer će ga blagosloviti mons. Marijan Radanović. Nevjerojatna radost ispunila je moje srce nakon blagoslova kipa. Predivne riječi koje mi je u razgovoru podario mons. Marijan iznimno su me dotakle i od tada ih nosim u srcu. Nabavljeni i blagoslovljeni kip još uvijek je u našem domu i ima svoje posebno mjesto gdje redovito gori svijeća kad se okupljamo na molitvu. Taj moj prvi susret s monsinjorom Radanovićem na meni je ostavio duboki trag. Bilo mi je teško kada je preminuo. Potražila sam njegov grob nad kojim sam se pomolila za pokoj njegove duše te zapalila svijeću kao znak zahvale za više dobročinstava koje je za mene učinio“.

Gospođa Zdenka pri kraju svjedočanstva rekla je kako sa svetim Josip često razgovara kao s prijateljem te kako joj je gotovo nemoguće opisati radost koja ju prožima u tim duhovim trenucima: „Molivši se svetom Josipu uvjerena sam da su po njegovu zagovoru moj sin i kćerka dobili posao. Kad je unuk Petar imao dvije godine, ostao je bez svijesti, opet je sveti Josip pomogao. Zato mu godinu dana molim krunicu, a i ozdravljenog unuka dovela sam svetom Josipu u Svetište. Taj moj unuk je sada u sedmoj godini života, zdrav i veseo. Jedna naša rodica upravo je po zagovoru svetog Josipa preminula blagom i svetom smrti. Sveti Josip darovao mi je i kvalitetniji odnos s rodbinom. Moj djever, teški bolesnik, svaki dan moli krunicu svetog Josipa. Kad god sam se molila svetom Josipu za duhovne i materijalne potrebe, uvijek ih je uslišao“.