U „Noći muzeja“ peti put sudjelovao Muzej bl. Alojzija Stepinca

Tema „Noći muzeja“ izabrana je u skladu s ponuđenom temom organizatora manifestacije „Muzejski velikani i osobnosti koji su zadužili hrvatsku kulturu“.

Izlaganje „Dijecezanski muzej Zagrebačke nadbiskupije – životno djelo mons. dr. Kamila Dočkala (1879. -1963.)“ održao je direktor Dijecezanskog muzeja mons. Nedjeljko Pintarić, ujedno autor prigodne izložba u atriju Muzeja bl. Alojzija Stepinca o dr. Dočkalu i Dijecezanskome muzeju, koju je te večeri vidjelo više stotina posjetitelja manifestacije „Noć muzeja“.

Ove godine Dijecezanski muzej slavi 85. obljetnicu okružnice nadbiskupa Alojzija Stepinca o osnutku Povjerenstva za crkvenu umjetnost i njegove odluke o osnutku Dijecezanskog muzeja, 80. obljetnicu Statuta Dijecezanskog muzeja, kao i 135. obljetnicu doseljenja petogodišnjeg dječaka Kamila Dočkala u Hrvatsku, te 100. obljetnicu Dočkalova imenovanja kanonikom Prvostolnog kaptola zagrebačkog i prelatom Njegove Svetosti pape Benedikta XV., podsjetio je mons. Pintarić, povezavši sve te događaje sa zauzetošću blaženoga Stepinca i brigom za sakralnu baštinu, kako Zagrebačke nadbiskupije, tako i cijelog hrvatskog naroda.

Podsjetivši na govor nadbiskupa Stepinca prigodom svečanog otvorenja Dijecezanskog muzeja u Zagrebu, 8. studenoga 1942. godine, mons. Pintarić je naveo tri razloga koji su vodila nadbiskupa Stepinca i mons. Dočkala da osnuju Dijecezanski muzej i sa župa Zagrebačke nadbiskupije prikupe 2299 predmeta koji više nisu bili u liturgijskoj uporabi, a postali su fundus novoutemeljenog muzeja: „Prvi je razlog unutarnja potreba ljudske duše, koja nikad neće prestati težiti za ljepotom i dobrotom, pa ni usred ratnih zapletaja. Što više njezina se čežnja negativnim vanjskim pojavama još pojačava. Drugi je razlog neprestani poticaj Svete Stolice, koja nikad nije prestala davati korisnih savjeta za čuvanje umjetničkih vrijednosti. Katolička Crkva oduvijek je gledala u umjetnosti jedno moćno sredstvo, da ljudsku dušu privede k Bogu. I koliko god zvučalo paradoksalno, vodila ju je briga upravo za neuke, nepismene. Jer dok izobražen čovjek može da i u knjigama nađe zadovoljenje svojih duhovnih potreba, za nepismenog ostaje npr. slika ili kip jedino sredstvo iz kojeg čita što je dobro i lijepo, a što je nevaljalo i ružno. Treći je razlog i naš narodni ponos. Hrvatski je narod u prošlosti, kraj svih teških prilika u kojima je živio, dao značajnih priloga crkvenoj umjetnosti. Naša je dakle dužnost, da prikupimo i spasimo od propasti što je ovdje u prošlosti stvoreno. Istina, da je dosta toga već izgubljeno, ali to ne može biti razlogom, da se i dalje ostane skrštenih ruku. I ovdje vrijedi ona riječ – bolje ikada nego nikada!“.

Dijecezanski muzej otvoren je u vrijeme Drugog svjetskog rata u baroknoj kanoničkoj kuriji na Kaptolu 28, zahvaljujući Prvostolnom kaptolu zagrebačkom, koji je dao prostorije, a i novčano pripomogao da je došlo do ostvarenja tog muzeja, uz veliko zalaganje člana Prvostolnog kaptola mons. Dočkala, prvog ravnatelja muzeja, koji je uložio neizmjerni trud i žrtvovao velika materijalna sredstva da se ostvari namisao crkvenog muzeja. U tom je prostoru Muzej djelovao do 1972. godine, kada je u njemu uređen Svećenički dom za bolesne i nemoćne svećenike, pošto je Svećenički dom u Palmotićevoj ulici konfisciran od komunističkih vlastodržaca. Nakon toga su umjetnine preseljene po različitim crkvenim ustanovama i depoima, gdje se nakon više preseljenja, osobito tijekom Domovinskog rata, i danas nalaze izvan dosega javnosti.

Dijecezanski muzej otvoren je za suradnju sa svim zainteresiranim ustanovama i pojedincima, osobito onima koji istražuju povijest i sakralnu umjetnost. Na tom je tragu Dijecezanski muzej ostvario, i ostvaruje dalje, lijepu suradnju na brojnim izložbama, nacionalnim i međunarodnim, predstavljajući bogatu baštinu Zagrebačke nadbiskupije. Posebno je poticajna suradnja s profesorima i studentima Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu, koji pod vodstvom profesorica Zvjezdane Jembrih i Ane Božićević provode svoju studentsku praksu na Kaptolu već više od deset godina. Iz toga je 2016. godine proizašla i izložba „Ne/Izliječeni sveci – istražni i konzervatorsko-restauratorski radovi na polikromiranim drvenim skulpturama iz fundusa Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije“. Suradnja s Muzejom Prigorja iz Sesveta urodila je 2018. godine edukativnom izložbom u Domitrovićevoj kuli na zagrebačkom Kaptolu „Misno ruho župne crkve sv. Franje Ksaverskog u Vugrovcu“. Dijecezanski muzej surađuje i s Muzejom za umjetnost i obrt te Hrvatskim restauratorskim zavodom.

Uspostavom novih biskupija u Požegi, Varaždinu, Sisku i Bjelovaru vraćeno je, ili se nalazi u postupku povrata, više od 500 predmeta iz fundusa Dijecezanskoga muzeja, s područja onih župa koje sada pripadaju novim biskupijama, te ti predmeti postaju središnji sadržaj njihovih dijecezanskih muzeja. U Požegi je Dijecezanski muzej otvoren 1. listopada 2016.

Dr. Kamilo Dočkal, jedan od važnih suradnika dr. Antuna Bauera i dr. Alojzija Stepinca, rođen je 30. prosinca 1879. u mjestu Brodek kraj Prerova (Moravska), u Češkoj, od oca Franje i majke Franjice rođ. Pospišil, koji su 1885. doselili sa svojom djecom u Ivanovčane, mjesto kraj Bjelovara. Kamilo je nakon završenih četiri razreda srednje škole u Bjelovaru, više razrede polazio u Varaždinu (V. i VI. razred) i Zagrebu (VII. i VIII. u Nadbiskupskoj gimnaziji) te je ispit zrelosti (maturu) položio s odličnim uspjehom u zagrebačkoj Gornjogradskoj gimnaziji. Mudroslovnu i bogoslovnu temeljnu naobrazbu stekao je na Bogoslovnom fakultetu u Zagrebu te je 1902. zaređen za svećenika, u vrijeme nadbiskupa Jurja Posilovića. Sjemenišni poglavari odmah su ga nakon ređenja poslali na daljnji studij te je primljen u bečki zavod Sv. Augustina (Augustineum), a sveučilišna predavanja pohađao je na Bečkom sveučilištu iz mudroslovlja i bogoslovlja tijekom pune četiri godine. Dana 11. srpnja 1906. promaknut je i proglašen doktorom bogoslovlja. Vrativši se u Zagrebačku nadbiskupiju, djelovao je na brojnim područjima crkvenog i kulturnog djelovanja, a osobito se istaknuo u očuvanju sakralne baštine Zagrebačke nadbiskupije. Klasična naobrazba, usklađeni životni nazori i načela, široki duhovni i uljudbeni obzori pomogli su Dočkalu da napravi zavidna ostvarenja na očuvanju, proučavanju, nabavci i prezentaciji bogate sakralne baštine Zagrebačke nadbiskupije. Umro je 7. kolovoza 1963. u Zagrebu, u 84. godini života, a nadbiskup Franjo Šeper predvodio mu je sprovodne obrede u kaptolskoj arkadi na Mirogoju.

Između brojnih umjetničkih djela koje je Dočkal darovao Dijecezanskom muzeju, za izložbu u atriju Muzeja izabrana su dva njegova portreta, nekoliko drugih slika, kipova, plaketa, njegovih objavljenih knjiga te jedna od sedam violina, na kojoj je Dočkal svojedobno svirao.

Okupljenima se obratila i kustosica Riznice zagrebačke katedrale s. Lina Plukavec, opisavši ukratko blago zagrebačke katedralne riznice, u koju su pohranjeni neki kaleži, medalje, krune, pacifikali, dio numizmatike i neki zavjetni darovi, iz vlasništva Dijecezanskog muzeja.

Sudionici „Noći muzeja“ mogli su pod stručnim vodstvom prof. Tomice Plukavca razgledati i stalni postav Muzeja bl. Alojzija Stepinca.