U Osijeku održana prva socijalna tribina o enciklici „Fratelli tutti“

Tribinu u okviru „Socijalnog četvrtka“ vodi, uz tematsko izlaganje i diskusiju, mr. sc. Igor Jakobfi, asistent pri Katedri socijalnog nauka Crkve KBF-a u Đakovu te tajnik Koordinacije za Osječku regiju pri Uredu za vjernička društva. Uvodeći u sadržaj socijalne enciklike, objavljene 2020. godine, mr. Jakobfi je razložio kako je povod enciklici kršćanska vjera u Boga, kako kaže Papa: ‘Ipak, nastojao sam da ovo razmišljanje bude poziv na dijalog svim ljudima dobre volje’, dok vrelo nadahnuća izvire iz djela sv. Franje Asiškog koji uspijeva nadići prostorne razlike kroz „poziv na ljubav u kojemu blaženima naziva onoga koji voli drugoga kada je daleko od njega jednako koliko i kada je s njim“ te je riječ o temi za koju je Papa osobno zainteresiran ostvarivanje bratstva i socijalnoga prijateljstva (FT 1-6).

„Enciklici je prethodio ‘Dokument o ljudskom bratstvu za mir u svijetu i zajednički suživot’, objavljen 2019., pri čemu je bitan razgovor s imamom Ahmad al-Tayyeb-om u Abu Dhabiju u okviru kojega su se obojica podsjetili bitnoga kako je Bog ‘stvorio sva ljudska bića jednaka u pravima, dužnostima i dostojanstvu, pozvavši ih da žive zajedno kao sestre i braća’. I prethodna je Papina enciklika Laudato si’ (2015.) socijalna, a najnovija je kako papa Franjo kaže: ‘Kao skroman doprinos daljnjem promišljanju u nadi da ćemo se, suočeni s današnjim pokušajima odbacivanja i ignoriranja drugih, pokazati sposobnima odgovoriti novim snom o bratstvu i društvenom prijateljstvu koji neće ostati samo na riječima.’ Papa, također, kaže: ‘Moja težnja nije provesti iscrpnu analizu ili razmotriti sve aspekte stvarnosti u kojoj živimo, već samo želim skrenuti pozornost na neke tendencije u današnjem svijetu koje sprječavaju razvoj bratstva među svim ljudima.’ Stoga ćemo i mi pozornost na socijalnim tribinama posvetiti sadržaju tema: sjene jednoga zatvorenog svijeta, stranac na cesti, osmisliti i stvoriti otvoreni svijet, srce otvoreno čitavom svijetu, najbolja politika, dijalog i socijalno prijateljstvo, putovi do novog susreta i religije u službi bratstva u svijetu“, najavio je predavač. Prva tribina „osvijetlila“ je što znače sjene jednog zatvorenog svijeta u kojemu živimo nasuprot onomu što nam Bog progovara da nam je kršćanski činiti te je mr. Jakobfi predočio neke tendencije u današnjem svijetu koje sprječavaju razvoj bratstva među ljudima pa projekt razvoja čovječanstva izgleda kao sanjarija (FT 9-53). „Na jednoj strani imamo snove/želje i obmane, dok je na drugoj strani poimanja sve što je u zbilji ostvareno. Nasuprot integraciji svijeta stvaraju se novi zatvoreni, ekstremistički i agresivni nacionalizmi pod krinkom obrane nacionalnih interesa. Otvorenost svijetu, kojemu se teži(lo) dovelo je do otvaranja prema stranim interesima i ulaganjima, zatim stvaranju kulturnog modela koji ujedinjuje svijet, dijeli ljude čineći ih bliskima, ali ne i braćom te usamljenima u omasovljenom svijetu. Dogodilo se ujedinjenje svijeta oko profita, ekonomije koja ubija. Mentalitet ‘imam li koristi od tebe’ dijeli ljude. Pri tomu jača identitet najjačih i rastače i čini ovisnima najslabije! Nije normalno da na gospodarskom tržištu mogu uspjeti samo najjači. Ostvarilo se i oslabljivanje politika, a to znači da su državne politike krhke u odnosu na transnacionalna gospodarstva. Primjerice, kompanije su bogatije od država, a države su taoci stranih banaka. Sve se vrti oko profita, a otvorenost je koristoljublje. Snovi/želje i obmane po pitanju isključive okrenutosti prema budućnosti u ostvarenju su: težnja za gradnjom svega iznova, preziranje vlastite povijesti, gubljenju povijesne svijesti, dok ostaje samo potreba za trošenjem i različiti oblici individualizama. Čovjek postaje plitak i iskorijenjen! Izražava povjerenje samo u odnosu na tuđa obećanja i planove i čini isključivo ono što mu se kaže. Razlažu se sve različitosti i omogućuje se vladanje bez otpora. Nastaje kulturna kolonizacija! Demokracija, sloboda, pravednost i jedinstvo postaju samo oruđa dominacije“, istaknuo je mr. Jakobfi propitujući s vjernicima ostvarenja u budućnosti koja su već sada zbilja u kojoj „slabi, siromašni, beskorisni ljudi na rubu postaju otpad svijeta, a taj ‘otpad’ je slika Božja jer svaki je čovjek stvoren na sliku Božju“, rečeno je u diskusiji i napomenuto da je „govor o smanjenju siromaštva samo privid jer se koriste zastarjeli kriteriji – danas je siromašan onaj koji nema pristup internetu, i nad ljudima se krše ljudska prava – žive u novim oblicima ropstva te tako čovjek postaje zatočenik unutar vlastitih zidina“. Istaknuto je i kako su komunikacijski mediji ostvarili to da pravo na privatnost jedva postoji te se „jak individualizam izražava ksenofobijom i prijezirom prema slabima u društvenoj agresiji neviđenih razmjera“. „Stvara se stil života koji gradi samo ono za čime se žudi, a isključuje sve ono što se ne može odmah i površno kontrolirati. Gospodarski napredak kao kulturni model ostvaren je kao plitka i otužna želja za oponašanjem drugih, a to dovodi do preslikavanja i preuzimanja, umjesto stvaranja, zatim vrlo niskog nacionalnog samopoštovanja i prijezira vlastitog kulturnog identiteta kao uzroka svih zala“, razložio je predavač govoreći o „sjenama zatvorenog svijeta u kojoj projekt razvoja čovječanstva izgleda kao sanjarija (FT 9-53)“, ali kršćanska nada natkriljuje sjene. „Bog nastavlja sijati sjeme dobra u svijetu (FT 54-55). Nada je odvažna, zna izdići pogled iznad onoga što sužava vidokrug, osobnih udobnosti, malih sigurnosti i sitnih zadovoljstava, kako bismo se otvorili velikim idealima koji život čine ljepšim i dostojanstvenijim“, istaknuto je i zaključeno riječima pape Franje: „Sanjajmo kao jedinstvena ljudska obitelj, kao suputnici koji dijele isto tijelo, djeca iste zemlje koja je naš zajednički dom, svaki pojedini s bogatstvom svoje vjere ili uvjerenja, svaki pojedini sa svojim glasom, svi kao braća! Hodajmo u nadi!“