Zbog slavlja svetkovine Uzašašća Gospodinova (13. svibnja) svetkovanje Gospe Fatimske održano je druge večeri kada je pjevanu misu priredio župni zbor kojim je ravnala s. Vianea Pezer, kućna poglavarica osječke zajednice Družbe sestara Naše Gospe, a misi su pribivali uz župljane marijanske štovatelje i članovi Udruge „Betlehem Osijek“ iz osječkih župa koji su proslavili osmu godinu djelovanja u Osijeku. Štovanje Gospe Fatimske u retfalačkoj župi prisutno je od 2018. kada je župnik Ivica Martić proglasio Gospu Fatimsku suzaštitnicom župe, a svetim danima župe svaki 13-ti u godini; posebice od 13. svibnja do 13. listopada, kada se na poseban način časti Bezgrešno Srce BDM i vjernici prigibaju svoja koljena i svoje srce u znak odanosti Nebeskoj Majci, BDM.

„Većina nas voli slušati vjernike koji pričaju svoju životnu priču o tome kako su upoznali Krista i obratili se, kako su promijenili svoje živote. Kada bismo vam danas ovdje doveli jednog bivšeg ovisnika koji je upoznao Boga i obratio se svi biste otvorenih očiju znatiželjno slušali njegovu priču. Međutim, obraćenje nije stvar koja se treba dogoditi samo kod onih ljudi koji su ateisti ili koji loše žive. Obraćenje se treba dogoditi svakome od nas! Mi ne trebamo biti loši kršćani i ljudi da bismo se obratili; za naše obraćenje dovoljno je pomisliti kako smo dobri i uzorni kršćani te vjernici koji znaju moliti i pristojno živjeti“, uvodno je rekao propovjednik te razmatranje posvetio temi obraćenja – putu od egocentričnosti prema kristocentričnosti, naglasivši problem nedostatne snage za življenje vjere.

„Upravo na obraćenje pozivala je Gospa u Fatimi 1917. godine. Gospa je malim pastirima rekla: ‘Žrtvujte se za grešnike i recite mnogo puta kad prinosite neku žrtvu: – O moj Isuse, to je za tvoju ljubav, za obraćenje grešnika.’ No, mi lako pomislimo kako se to odnosi na druge i kako je obraćenje potrebno drugima, a ne nama. Uglavnom nije problem u nama nego u drugima. Znamo jedni drugima reći moli se za mene! Moli za moje zdravlje ili da operacija uspješno prođe, moli da dobijem novi posao, za uspješan završetak škole, za rješenje stambenog pitanja, kredita…Ali od nikoga nikada nisam čuo: ‘Moli za moje obraćenje’. A čini mi se da je to puno važnije. Jer, na kraju života netko od nas može potpuno zdrav, ali ne obraćen stati pred Boga. Zamolimo li druge da mole za naše obraćenje, to već može biti početak i našega obraćenja jer tako priznajemo da je potrebna promjena u našemu životu i da trenutno nismo ono što bismo trebali biti. U čemu bi se naše obraćenje trebalo sastojati? Naše obraćenje bi trebao biti put od egocentričnosti prema kristocentričnosti. No, što je naš problem? Uglavnom znamo kako bismo se trebali ponašati i kako moralno živjeti. Jako dobro znamo da trebamo činiti dobro, a zlo izbjegavati. Ali, naš glavni problem je što to znamo, a ipak to ne činimo! Problem je, zapravo, što u sebi nemamo snage živjeti ono u što vjerujemo. Također, dobro znamo da sami sebe svojim snagama ne možemo spasiti i da je spasenje dar, ali tu nam je istinu teško prihvatiti, a još teže je praktično živjeti. Svatko bi od nas spasenje volio postići svojim snagama i imati svojih zasluga“, razložio je Lacković.

U propovijedi je usporedio postignuća zemaljske uspješnosti koju čovjek voli pokazivati drugima i biti dominantan pa čak i uzor u „pokazivanju drugima što sam postigao isključivo svojim znanjem i sposobnostima“ te govoriti o svojim profesionalnim i obiteljskim uspjesima koji određuje vrijednost osobe“, a s druge strane slično čine i vjernici koji svoj duhovni život vide u tome da su „dobri kršćani i pobožni vjernici i ponekada žele pokazati koliko kao duhovni ljudi vrijede pa vrlo rado govore o svojim karizmama i primljenim darovima, o svojemu molitvenom iskustvu, o uzvišenim osjećajima koje su doživjeli tijekom molitve, pa možda i o milostima koje su od Boga izmolili, ali sve drže svojim postignućem“.

„Želimo se spasiti svojim dobrim djelima, molitvama i duhovnim naporima i svi se volimo pohvaliti svojih uspjesima. I zato nas Gospa poziva na obraćenje! Mi ćemo vrlo rado nešto primiti, učini li se da je to nagrada za naše zasluge, nešto što nam’ pripada. I zato nam zna biti neugodno, ako nešto dobijemo, a svjesni smo da to nismo zaslužili. Ali spasenje svojim djelima ne možemo zaslužiti, nego ga moramo ponizno primiti. I zato obraćenje zahtjeva velika poniznost. Živimo li logikom da je sve što jesmo i što činimo Božji dar, a ne naša zasluga ili napor, bit ćemo obraćeni! Bit ćemo iscijeljeni od svoje oholosti koje uglavnom nismo svjesni. Postat ćemo svjesni da ono što mi činimo nije naša zasluga i da moja djela nisu moja, nego su djela koja mogu učiniti po Božjoj milosti. Tada nećemo više imati potrebu nešto činiti zbog sebe ili drugih, nego iz čiste ljubavi prema Bogu. A to je poziv iz Fatime: ‘O moj Isuse, to je za tvoju ljubav!’ Međutim, mi uglavnom odgađamo svoje obraćenje živeći u iluziji da za promjene u životu ima vremena. Znamo da nešto ne valja, ali neka neko vrijeme još ovako ostane… Čekamo neke bolje životne uvjete u kojima ćemo se više i ozbiljnije moći posvetiti molitvi. Stalno radimo neke kompromise s Bogom.

No, Gospa ne želi da to činimo i poziva nas da ne odgađamo s obraćenjem, nego da se u potpunosti predamo Bogu! Ali ne zato jer nam želi uzeti neku našu malu radost ili zato da se bojimo da ćemo gorjeti u paklu već da bismo živjeli svoj život u punini s Bogom. Tada će se promijeniti i naš pogled na život, dojam koji imamo o sebi samima, o svojemu miru, svojem osjećaju sigurnosti, a na uspjesima ćemo biti više zahvalni, a neuspjesi nas neće činiti očajnima“, kazao je Lacković te zaključio: „Neka nam svima Gospa izmoli milost takvog obraćenja, a onda molimo i za obraćenje jedni drugih kako bismo već na zemlji živjeli Božje kraljevstvo.“

Misi, koju je suslavio župnik Martić, prethodila je molitva krunice koju je predmolio bogoslov Antun Nikolić, a na kraju župnik je zahvalio Lackoviću za uvijek dobro pripremljenu i poticajnu propovijed, dok je predslavitelj, kojeg župljani pamte po skromnosti i kao svećenika u čijemu životu odzvanja Božja riječ i poniznost, zahvalio za jednogodišnje gostoprimstvo župnoj obitelji (2017./2018.) u kojoj je proveo prve lijepe svećeničke dane počevši se navikavati  na poziv.