U Osijeku svečano proslavljen zlatni bračni jubilej Zorislava i Zdenke Horvat

„Dati obećanje drugom čovjeku nije teško. No, dati obećanje jedno drugom i Bogu, izreći obećanje pred zajednicom te ga i održati, pogotovo kad dođu životne poteškoće, nije lako. Nije lako, ali je moguće. Svjedoče nam to danas naši slavljenici Zorislav i Zdenka Horvat. U svijetu prepunom lutanja, nemira, drugih ideala koji nam se nude, teško je biti Kristov, biti Božji. Primjer vašeg života i vaše vjere i u geslu ove svečanosti ‘Tko u ljubavi ostaje, u Bogu ostaje i Bog u njemu’ (1 Iv 4, 16) govori nam danas da je to moguće. Pozdravljajući vas od srca, želimo vam biti podrška“, kazao je vlč. Vladimir Delić uvodeći u euharistijsko slavlje.

Zahvaljujući Bogu i okupljenima u slavljeničko zajedništvo, župnik Delić dobrodošlicom je pozdravio jubilarce – zauzete župljane čije je karitativno djelo, ekumenska, čovječna i pastoralna suradljivost prepoznata u Osijeku i šire, njihovih četvero djece s obiteljima i devetero unučadi od kojih su trojica unuka ministrirala na misi te su unučad i djeca sa slavljenicima sudjelovali u Liturgiji riječi i Molitvi vjernika.

Posebno je u ime supružnika pozdravio suslavitelje, rodbinu i prijatelje iz osječkih župa i ponaosob iz kršćanskih crkava i konfesija među kojima Damira Špoljarića, pastora Evanđeoske pentekostne crkve „Radosne vijesti“ u Osijeku i predsjednika EPC-a u Hrvatskoj; Matti Korpiaha, bivšeg župnika Evangeličke crkvene općine u Osijeku, pastora u miru i misionara iz Finske koji je u Osijeku prije mjesec dana sa suprugom Tuulom proslavio 50 godina braka; zatim Ševala Poljića sa suprugom Šefikom iz Lukovca kraj Tuzle, brata pokojnog imama osječkog rahmetli efendije Enesa Poljića; supružnike Budimirku i Nikolu Krička, vjernike osječke parohije Srpske pravoslavne Crkve, dugogodišnje prijatelje slavljenika iz vremena Domovinskog rata; brojne koji nisu došli zbog bolesti te Milosrdne sestre sv. Križa, sestre bazilijanke s provincijalnom poglavaricom s. Darijom Fina, Institut Malih Marija i Zajednicu MiR.

Osobna želja bračnog para Horvat je „zahvaliti za 50 godina braka Bogu, nebeskoj majci Mariji i sv. Josipu na tom daru i plodu ljubavi“ te da slavlje bude „festival molitve, zajedništva, ljubavi i dobrote, lijepo i poticajno iskustvo prisutnih“. Ženidbu su sklopili 25. kolovoza 1973. u katedrali Sv. Petra i Pavla, ap.

Slavljenica Zdenka, koja je i župna zboristica i župne skupine Sv. Marta, za jubilej se pripravljala devetnicom, te su za liturgijsko čitanje na misnom slavlju izabrali Prvu poslanicu Korinćanima (1 Kor 13, 1-13) – „Hvalospjev ljubavi“, dok je nakon čitanja Evanđelja po Marku (Mk 10, 1-12) župnik Delić u propovijedi govorio o bračnomu zajedništvu i „uzornoj knjizi života“ para Horvat.

„Nikada ne smijemo zaboraviti svoju prošlost na koju gledamo sa zahvalnošću. Posebnu zahvalnost danas izričemo najprije Bogu, a onda i našim slavljenicima Zorku i Zdenki. Sadašnjost vam je povjerena kao blago kojim treba mudro raspolagati, u koju trebamo nesebično i mudro ulagati. Budućnost pripada Božjoj providnosti na koju smijemo računati i s povjerenjem ju predati onima koji će nakon vas doći – vašoj djeci i unucima. Zahvaljujemo danas Bogu za vaš prijeđeni put, za svjedočanstvo i primjer života u ovom svijetu u kojem djelujete tiho i nenametljivo, a opet tako snažno; za svako odricanje i pomoć siromašnima, bijednima, te onima koji se ne mogu sami izdići. Hvala vam za svaki korak do naše župne crkve (moram naglasiti posebno Zdenku koja puno čini u našoj crkvi ali u skrovitosti, da čak ni ja sve ne znam). Kad god sam bilo što trebao, zamolio, ja ili moji prethodnici uvijek je od vas oboje bilo učinjeno s ljubavlju i radošću. Zahvaljujući vam na svemu, želim vas ponizno prepustiti Božjoj ruci neka vas vodi i dalje. Sve ono što o vašem životu, djelima, strpljivosti, ali i o teškim trenucima ne možemo izreći ljudskim riječima, i sve ono što ne znamo, zapisano je u knjizi vašega života“, naglasio je župnik Delić i ispričao životopis supružnika.

„Zorislav Horvat, sin Gejze i Anice, rođ. Horvatić, rođen je 5. svibnja 1950. u Osijeku, po zanimanju je inženjer građevine. Zdenka Horvat, rođ. Radovanović, kći Mate i Marije, rođ. Lučić. Rođena je u Osijeku, 17. siječnja 1951., zanimanjem ekonomistica. Upoznali su se, a gdje drugdje nego u crkvi, dakle, u župnoj crkvi Sv. Petra i Pavla (današnjoj konkatedrali). Bili su ondje članovi župnog zbora te zbora u kapucinskoj crkvi sv. Jakova. Zdenka je i danas članica našeg župnog zbora te skupine sv. Marta. Ponekad se znalo dogoditi da su sudjelovali na pet misa nedjeljom. Kršćanski brak sklopili su 25. kolovoza 1973. u osječkoj konkatedrali. U ovdašnju Župu sv. Josipa Radnika doselili su godine 1975. te su se odmah aktivno uključili u život župne zajednice. Zorislav je građevinski pomagao ovoj župi (i mnogim drugim) u izgradnji, odnosno nadogradnji crkve, a Zdenka je angažirana karitativno, vokalno (zbor), pri pomoći u spremanju i ukrašavanju crkve i još mnogo toga čini neznatno i nenametljivo”.

U nastavku je vlč. Delić istaknuo: „Tijekom zajedničkog života puno su djelovali karitativno i to pomažući pojedine osobe kojima je bila najpotrebnija financijska pomoć, ali i razumijevanje i zaštita. Bog im je podario četvero djece: Tihomira, Anu Mariju, Janju i Ivana. Imaju i devetoro unučadi, najmlađi ima 3, a najstariji 20 godina. To je, uistinu, neprocjenjivo bogatstvo! Svoju djecu odgajali su u vjeri, ljubavi i poštovanju prema svakom čovjeku, bez obzira na vjersku pripadnost ili narodnost. Zorko je to lijepo rekao: ‘Onaj kojemu je Bog na prvom mjestu, tomu su svi drugi na pravom mjestu.’ Lik sv. Josipa, našeg zaštitnika, i čuvara svete obitelji neka vam bude ohrabrenje i u godinama koje nadolaze! On koji je čeznuo za Bogom, iako mu je on precrtavao planove. Nastavite čeznuti za Bogom, njegovom prisutnošću, za uvijek snažnijom ljubavlju“, poručio je vlč. Delić te zaključio: „Jedan pobožni židovski rabin bio je gost kod nekog učenjaka. A onda je gost domaćina iznenadio s pitanjem: ‘Gdje stanuje Bog?’ Svi su se počeli smijati i rekli: ‘A ti baš pričaš makar što, pa svijet je pun njegove slave’. Rabin je na kraju imao odgovor: ‘Bog stanuje tamo gdje ga mi pustimo’. Mi, svjedoci i sudionici ovoga slavlja, želimo se zaustaviti, zaviriti u svoje srce, u svoj život, obnoviti svoju vjernost njemu i postati svjesni da bez Boga nema ni mene, ni moje budućnosti, ni mojih koraka naprijed. Želimo biti Božji, želimo biti Kristovi – poput Zorislava i Zdenke“.

Uslijedila je obnova ženidbenih obećanja te čestitke svećenika i nadbiskupa Hranića. Zahvalu i nakane u Molitvi vjernika Bogu je uputila velika obitelj Horvat. Nakon pričesti, slavljenica Zdenka je, uz pjevanje „Ave Marija“ solistice Snježane Lakotić, prinijela buket crvenih ruža uz kip Majke Božje kao što je to učinila na svom vjenčanju prije 50 godina. Svečanost je pratilo liturgijsko pjevanje župnog zbora uz orguljsku pratnju Morane Lakotić.

Naposljetku je predvoditelj slavlja pozvao na sudjelovanje u karitativnoj akciji supružnika darivanjem priloga za siromahe te čestitajući jubilarcima poručio: „I nadalje želim da s nama dijelite blago svojih srdaca!“