U propovijedi, na temelju misnoga evanđelja koje donosi Isusovo rodoslovlje, don Anđelko je najprije naglasio važnost rodoslovlja u životu svakog čovjeka, što među ostalim potiče i našu zahvalnost prema našim predcima. U nizu pokoljenja koji je prethodio Marijinu rođenju, na čelu kojega je Abraham, navode se četrdeset i dva imena ljudi različitih ‘biografija’. No, premda je u životu pojedinoga od njih možda bilo “svašta”, Bog nije prestao ljubiti nikoga od njih i ostvarivati svoj plan sve do Marije, Male Gospe, odnosno do Josipa, čija je zaručnica postala, rekao je propovjednik. Mi slavimo Mariju, nastavio je don Anđelko, kao onu koja je potpuno povjerovala Božjemu glasniku Gabrijelu, tj. prepustila se volji Božjoj, baš kao Abraham, koji je zato i prozvan “praocem naše vjere”.

“Međutim, kada bismo Malu Gospu prosuđivali po nekim njezinim dalekim predcima u našim bi riječima uz pohvale bilo možda i ogovaranja, čuđenja itd. To nam posvješćuje da je svako dijete, bez obzira na prošlost roda odnosno na pretke, vrijedno jednakog dostojanstva i ljubavi, bez obzira na vlastiti spol, zdravlje, izgled i sl. Tako je trebalo gledati i onoga maloga bolestnog Grgu, kojega je rođena majka odlučila pobaciti u šestom mjesecu trudnoće – baš koliko je bio star i mali Ivan Krstitelj, kada je Marija pohodila Elizabetu! Nažalost, na današnjem tzv. kršćanskom Zapadu, pa i u našoj ‘katoličkoj’ Hrvatskoj, mnogi na djecu gledaju kao teret i smetnju… štoviše, dijete se sve češće proglašava ‘zagađivačem okoliša’ pa se među mladima širi tzv. antinatalizam – izbjegavanje rađanja djece kako bi se ‘sačuvala atmosfera’…! To je znak koliko je đavao, kao ‘čovjekoubojica od početka’, kako ga je Isus nazvao, danas lukavo globalizirao svoju agendu”, slikovito je istaknuo vlč. Kaćunko.

Međutim, na djecu bi trebalo gledati kao što su pastiri vidjeli Isusa u Betlehemu: “Kad ugledaše dijete obradovaše se radošću veoma velikom!”, nastavio je propovjednik, rekavši da svi znademo kako je težak i zahtjevan odgoj djece, ali to je i najuzvišenija zadaća. Jer, odgojiti dijete, postaviti ga na noge i izvesti ga na pravi put doista je na ponos svakom roditelju. “Jer, ne smijemo smetnuti s uma biblijsku istinu o čovjeku: čovjek je po Božjoj zamisli pozvan na roditeljstvo – na očinstvo i majčinstvo – to je PRVA ‘zapovijed’ Božja prvim ljudima. Stoga se čovjek u svojoj biti ostvaruje kao čovjek upravo u roditeljstvu. Zato kaže Sveto pismo da će se žena spasiti rađanjem djece ako ustraje u vjeri, ljubavi i posvećivanju (v. Tim 2,15). Jednako tako i svećenik se spašava u duhovnom očinstvu. Možemo čak reći da je to dobro shvatio i Nikola Tesla kad se kao kršćanin svjesno opredijelio za ‘znanstveno-istraživačko očinstvo’ za dobrobit čovječanstva. Zato ćemo na koncu života SVI “Bogu dati račun” (v. Rim 14,12) o svojemu roditeljstvu tijekom zemaljskog života”, posvijestio je don Anđelko.

Na kraju je istaknuo da gledajući život BDM, možemo biti sigurni kako su Joakim i Ana, Marijini roditelji, bili divni pedagozi, jer su odgojili svoje dijete za najveću sreću, a ona se u životu svakog čovjeka sastoji u tome da stavi svoj život na raspolaganje Bogu, tj. da znade i može reći životu DA i reći Bogu DA – kao Marija. Jasno, to pretpostavlja velik trud i traži mnoge žrtve. Ali, da drukčije i nije moguće biti sretan, posvijestio nam je na našem hrvatskom jeziku i sveti papa Ivan Pavao II. u Solinu 1998. rekavši: “Ne vjerujte onima koji vam obećavaju lagana rješenja. Bez ŽRTVE se ne može sagraditi ništa veliko!” Neka nas Marijin primjer učvrsti u toj vjeri i vjernosti Bogu, zaključio je don Anđelko.

Večernju misu slavlja Male Gospe u župnoj je crkvi predvodio župnik mons. Miličević, a pjevanje je vodio dječji zbor “Anđeli” pod ravnanjem i za orguljama s. Ljubomire.

Župnik je u propovijedi naglasio važnost štovanja Blažene Djevice Marije, kako za pojedince tako i za sav narod. To se poglavito odnosi na naš hrvatski narod, jer je upravo Marija često u našoj prošlosti imala presudnu ulogu u kriznim vrjemenima. Danas pak, premda su društvene okolnosti naizgled stabilne, svi znademo kako su obitelji u velikim krizama i potrebna im je Majka, rekao je vlč. Marinko te dodao kako nam je zapravo “svima potrebna Majka, da nas ujedini i sačuva u suvrjemenim izazovima, iza kojih se kriju razna zla”. Posvijestio je također kako “Marijinim rođenjem počinje novo stvaranje, zbog čega, kada joj se približavamo u svojoj osobnoj pobožnosti, počinje i naše novo duhovno stvaranje”. Na kraju je propovjednik istaknuo da je Marija “na poseban način bliska i bliza djeci, jer, kao što je čuvala svoga Sina Isusa, jednako tako čuva svu djecu svijeta. Zato je potrebno utjecati joj se te posvećivati sebe i našu djecu. Tako će ona u nama oblikovati sliku svoga Sina”, rekao je mons. Marinko te propovijed zaključio s nekoliko primjera iz života običnih ljudi koji su bili zaštićeni u teškim nevoljama, a to su doživjeli kao plod svoga predanja Blaženoj Djevici Mariji.

Na kraju euharistijskoga slavlja župnik je izmolio blagoslovnu molitvu za djecu te je sve poškropio blagoslovljenom vodom, najavivši također uvođenje pobožnosti prvih subota, posebno pod vidom molitve za blagoslov naših obitelji. Poslije mise vjernici su u radosnom raspoloženju ostali u druženju i razgovoru na trgu pored crkve, a mnoštvo dječice je trčalo i skakutalo u veseloj igri, što je bio znak kako se izvan crkve nastavilo blagoslovljeno raspoloženje doživljeno u liturgiji.