KLONIRANJE – BESPUĆE ZNANSTVENOGA ISTRAŽIVANJA

Najava američkoga fizičara Richarda Seeda da će najkasnije za tri mjeseca započeti s kloniranjem ljudskih bića ne prestaje izazivati zgražanje cjelokupne svjetske javnosti. Fizičarev plan, koji je rekao za sebe da je uvjereni metodista, osudile su Metodističke Crkve kako SAD-a tako i Velike Britanije a jedna od Crkava u Velikoj Britaniji već je uputila službeni zahtjev američkoj vladi da zakonskim mjerama spriječi Seedovo istraživanje. Dvoje američkih novinara agencije ENI, Cedric Pulford dopisnik iz Londona i Tracy Early iz New Yorka, promno su pratili događanja vezana uz ekscentričnoga znanstvenika prikupivši ujedno izjave predstavnika kršćanskih Crkava različitih vjeroispovijesti iz različitih dijelova svijeta koji su se očitovali o kloniranju.

Richard Seed, koji živi u Chicagu, rekao je da kani pokrenuti kliniku za kloniranje u kojoj će proizvoditi 500 genetski jednakih ljudskih bića godišnje. Novinarima je rekao da su četiri bračna para iz okolice Chicaga već pristali sudjelovati u tome pothvatu. Prvi će parovi morati platiti milijun dolara, no, prema Seedovim predviđanjima, ti će troškovi u skoro vrijeme biti znatno smanjeni. U razgovoru za jednu mjesnu televizijsku postaju Ricchard Seed je rekao da će čovjek putem kloniranja “postati jednak Bogu”.
David Deeks iz Metodističke Crkve u Velikoj Britaniji, odgovarajući na te tvrdnje tvrdi: “Metodistička Crkva vjeruje da će kloniranje ljudi biti zabranjeno zakonom. Nije dovoljno računati na dobrovoljno izglasavanje zakona ili dobre namjere. Zakon mora striktno zabraniti kloniranje ljudi i taj zakon mora bit uvršten u ustav svake države”.
Glasnogovornik Crkava Engleske Steve Jenkins izjavio je za agenciju ENI: “Kloniranje je zabranjeno i s teološkoga i znanstvenog gledišta. Crkva odobrava znanstvene pothvate terapeutske naravi što uključuje i umjetnu oplodnju. Međutim stvaranje djece putem kloniranja sasvim je različito jer se njime izdvaja genetski sastav pojedinca sadržanoga u svakome začetom djetetu i stvara potpuno jednako ljudsko biće. To znači oponašati stvoriteljski naum Božji. Kloniranje u svakome daljnjem stupnju moglo bi sve više ograničavati genetski sastav i povećati rizik oboljavanja”. Katolički tiskovni ured u Londonu, navodeći dokument Svete Stolice o kloniranju objavljen prošle godine, ističe: “Dva su temeljna razloga zbog kojih Crkva kloniranje smatra nećudorednim. Prvi je razlog dostojanstvo ljudskoga rađanja. Svakome se čovjeku mora zajamčiti pravo rađanja prirodnim spolnim sjedinjenjem muškarca i žene. Kloniranje bi predstavljalo nijekanje toga procesa i toga prava. Drugi je razlog vezan uz dostojanstvo svakoga čovjeka bez ikakve razlike. Ukoliko je kloniranje usmjereno stvaranju ljudskih bića genetskim inženjeringom i podređuje ta bića korištenju, svrsi ili zadovoljstvu drugih, onda je to u samoj svojoj biti pogrešno”. Dr. Donald Bruce iz Škotske (Prezbiterijanske) Crkve izjavio je za ENI: “Crkvena zabrana uključuje nasilje nad dostojanstvom i jedinstvenošću svakoga pojedinca koju čin kloniranja hotimično čini. Postoje također ozbiljne medicinske sumnje glede sigurnosti toga istraživanja. Poduzimati slično istraživanje na ljudima bilo bi krajnje neodgovorno. Nitko ne zna koje psihološke probleme kao i probleme vezane uz uspostavljanje odnosa među ljudima mogu imati djeca rođena od onoga koji im je genetski identičan kao i jedan od njegovih roditelja ili bliskih rođaka”, rekao je dr. Bruce.
Dr. John Biggs, član Vijeća Baptističke unije Velike Britanije, ističe: “Mogućnost kloniranja ljudskih bića mora nas zabrinjavati bar iz tri razloga: Ono predstavlja kršenje dostojanstva i jedinstvenosti svakoga pojedinog ljudskog bića. Postoje ozbiljne medicinske sumnje glede sigurnosti toga pothvata. Ono još uvijek nije dovoljno istraženo ni na životinjama. Postavlja se, primjerice, pitanje koliko godina ima klonirana jedinka i hoće li ona imati starosne karakteristike svoga ‘roditelja’? Znanstvenici moraju biti odgovorni pred širom društvenom zajednicom i ne smiju djelovati prema vlastitom nahođenju. U SAD postoje zakonske odredbe kojima se reguliraju znanstvena istraživanja koja provode klinike u rukama države ali najveći broj klinika za umjetnu oplodnju u rukama su privatnika i ne podliježu kontroli vlasti”.
Ronald Cole-Turner iz Ujedinjene Crkve Krista Učitelja iz Pittsburgha u SAD-u, stručnjak za biomedicinsku etiku, u izjavi je rekao da je “kloniranje ljudskih bića nesigurno i neodgovorno”.
“Proći će mnogo godina prije nego ono postane sigurno. Čak i tada postojat će mnogobrojni razlozi da mislimo kako je kloniranje ljudskih bića nemoralno i suludo”.
Jedna cijela australska crkvena udruga usporedila je kloniranje ljudi s nacističkim pokušajima stvaranja više rase. Udrega je također izrazila strahovanje da su istraživači na nekim australskim sveučilištima već započeli istraživanja vezana uz kloniranje ljudi.
John Edmondstone, predsjednik Vijeća Crkava Novoga Južnog Welsa, koje okuplja nekoliko protestantskih Crkava te zemlje uključujući Baptističku i Reformiranu Crkvu, Crkve Kristove i Prezbiterijansku Crkvu, izjavio je: “Hitlerovi znanstvenici pokazali su nam koliko daleko čovjek može ići u istraživanju na ljudima, sve u ime stvaranja više rase. Nitko ne može predvidjeti koliko daleko ta istraživanja mogu ići usprkos čak i najboljim namjerama…ono predstavlja tek početak mnogo šireg istraživanja u sklopu genetskoga inženjeringa koji bi nekima mogao poslužiti samo za sticanje vlastite slave”.
Martin Robra, član Svjetskoga Vijeća Crkava, stručnjak za etnička pitanja rekao je za agenciju ENI: “Dva su pitanja nezaobilazna: U čijoj je moći odrediti smjer i brzinu znanstvenih istraživanja i tehnološkoga razvitka? I kakva čovjeka želimo i što želimo da postane? Trenutni smjer razvoja ističe korjenitu razliku između duha i materije, duše i tijela, muškarca i žene, sve veću marginalizaciju, osiromašenje i isključenost sve većega broja ljudi na svijetu. Kloniranje ljudskih bića samo je posljednji iskorak u radikalni individualizam prevladavajuće kulturne i gospodarske paradigme. Čovjek insistira da njegovi geni nastave postojati, dakle, stvara vlastitu kopiju”, zaključio je Martin Robra. (sa)