Pred prepunim salonom Doma hrvatskih branitelja, tijekom predstavljanja kojim je moderirao mr. Ilija Jakovljević, vicepostulator u kauzi za kanonizaciju bl. Miroslava Bulešića te dijecezanski povjerenik za žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, o knjizi su govorili: saborski zastupnik Davor Ivo Stier, znanstveni suradnik pulske područne jedinice Zavoda za povijesne i društvene znanosti HAZU u Rijeci dr. Elvis Orbanić, autor knjige Krajina te umirovljeni porečki i pulski biskup Ivan Milovan. Prigodne stihove pročitao je književnik Daniel Načinović, te je ujedno izrekao jedan osvrt na knjigu.

Dr. Orbanić predstavio je sadržaj knjige. „Knjiga je strukturirana kroz 13 poglavlja koje možemo u grubo podijeliti u dva osnova dijela; jedan dio se odnosi na poglavlja koja obrađuju Antuna Milovana, a drugi dio na obitelj Milovan te posebno na biskupa Ivana Milovana što sve opravdava i ovakav naslov knjige“, pojasnio je dr. Orbanić.

„Prvo poglavlje za naslov nosi pitanje: Tko je Antun Milovan? Već u prvoj rečenici nalazimo njegovo jasno određenje: hrvatski narodnjak iz prve polovine 20. st. Krajina nastavlja besprijekorno preciznom faktografijom: rođen je u Režancima, župa Svetinčenat 1907. godine, a odveden je od kuće 22. ožujka 1945. godine“, rekao je dr. Orbanić. Knjiga donosi prikaz obiteljske situacije Milovanovih početkom 20. stoljeća. Riječ je o pobožnoj i vrijednoj obitelji u ruralnom ambijentu srednje Istre iz koje je ponikao Antun Milovan, glavni lik knjige. Dr. Orbanić stavio je naglasak na Antunove posljednje riječi. „Prema usmenom svjedočanstvu očevica, držeći krunicu u rukama, rekao je: Umirem nevin za svoj narod i za svoju vjeru“. One najbolje ocrtavaju lik tog velikog vjernika i domoljuba, tog velikog čovjeka, istaknuo je dr. Orbanić. Knjiga nadalje donosi Obiteljsko stablo obitelji Milovan, razgovor s biskupom Ivanom Milovanom, biografije njegove braće i rođaka svećenika, te izbor slika iz obiteljskog fotoalbuma.

Zastupnik Stier izrekao je, kako je sam rekao, jednu refleksiju u povodu objavljivanja knjige. Istaknuo je da ta knjiga upućuje na jedan dublji, a nedovoljno istražen izvor informacija za Hrvate u Istri, diljem domovine, pa i diljem svijeta, te, u širem smislu, za sve ljubitelje i štovatelje slobode. Sloboda je dugo bila uskraćena hrvatskome narodu no taj je plamen gorio u srcima ljudi i to u najtežim okolnostima, zahvaljujući upravo dobrim pastirima, od Dobrile do Milovana, sve do onih danas koji su ostali uz narod. Ovan nas knjiga stoga potiče na razmišljanje i djelovanje. Našem narodu se i danas nude koncepti neslobode, ideologije koje negiraju ljudsko dostojanstvo, ili kompleksi koji ubijaju samopoštovanje. Odgovor na te provokacije možda trebamo tražiti upravo ovdje u Istri, a on može biti inspiracija i putokaz i za cijelu Hrvatsku. Iz niza razloga ponovo se potenciraju ideološki rascijepi u hrvatskome narodu koji ga dijele i paraliziraju. Razbijaju se mostovi nastali u doba nacionalne emancipacije i bez kojih ne bi bilo ni pobjede u Domovinskom ratu. Državotvorna misao koja se nikada nije pomirila sa sentencom da će se ‘prije promijeniti tok rijeke Save nego što će Hrvatska biti neovisna država’, takva se državotvorna misao pokušava ponovno vezivati za propalu Pavelićevu diktaturu u njenu simboliku. To je posebno štetno kada se mladim generacija nastoji prikazati vezivanje za tu simboliku kao svojevrsni bunt prema etabliranom sustavu. To je unaprijed osuđeno na propast. Umjesto da zakoračimo puni samopouzdanja u 21. stoljeće zaustavljaju nas okovi prošlosti i ideološki prijepori zbog kojih nismo bili zreli stvoriti državu puno ranije. U tom procesu se mostovi narodne pomirbe urušavaju, ideološki rascijepi produbljuju, državne institucije upražnjavaju od potrebnog demokratskog i republikanskog sadržaja. Odgovor na tu poteškoću treba potražiti posebno ovdje u Istri, na putu koji je trasirao Božo Milanović, a kroz životnu priču Antuna Milovana autor prikazao i dao jedan naziv – kršćanski antifašizam, istaknuo je Stier.

Mr. Jakovljević održao je izlaganje o odnosu obitelji Milovan i bl. Miroslava Bulešića. Antun Milovan, istarski narodnjak, zauzeti pastoralni suradnik svećenika, duhovna vertikala obitelji i sela, odgojen u kršćanskom duhu neće se dati podjarmiti niti jednom sustavu u 20. stoljeću koji je duboko bio antiljudski, definirao je vlč. Jakovljević glavni lik knjige. On je u svojoj sredini bio apostol katoličkog tiska te monolitni stup čistoće vjere i njezin navjestitelj u izuzetno teškim vremenima, istaknuo je. Obitelji Milovan i Bulešić bile su i rodbinski povezane. Od samog početka te dvije obitelji proživljavaju sudbinu istarskog čovjeka kojeg je ugnjetavao fašizam, a poslije i komunizma. Međutim, od mlade mise, zasigurno i prije, pa do današnjeg dana isprepleće se život ovih dviju obitelji. Na koji način? Osim što su rodbinski povezani, posjećivali se i pripadali istoj župi i dijelili sudbinu 20. stoljeća; njih još nešto više povezuje: mučeništvo i vjernost Crkvi i svom narodu. Na večeri kod mlade mise vlč. Bulešića, uime rodbine svoju čestitku je izrekao i Antun Milovan, koju je napisao putujući vlakom u Pulu na posao. „Zahvaljujem Svevišnjem, s tobom, što se udostojao izabrati tebe iz naše porodice… Ti, novi Kriste, stajat ćeš čvrsto na braniku, kao nepomični stup, upirući prstom tamo gore otkuda jedino nam može doći pravi spas i blagostanje….“, jedan je citat iz te čestitke.

Sve sudionike ove mlade mise, svećenike i Antuna Milovana, Ivan Motika će opisati kao narodne neprijatelje. Za njega je mlada misa već u travnju 1943. bila neprijateljski čin. Nekoliko njih s ove mlade mise je ubijeno: vlč. Miroslav Bulešić, vlč. Ratimir Beletić, Antun Milovan.

Antun Milovan bio je uhvaćen 22. ožujka 1945., samo par tjedana prije završetka Drugog svjetskog rata i ubijen od partizana. Sudbinu svog govornika s mlade mise doživio je i bl. Miroslav Bulešić. Bio je ubijen od istog sustava nakon dvije godine od završetka Drugog svjetskog rata, zaklan nožem nakon krizme u Lanišću 24. kolovoza 1947. Tko je Bulešića zaklao zna se. Ali i vlč. Bulešić kao i Antun Milovan imali su puno zajedničkog: ubijeni su zbog vjere. Za Antunov grob ni danas se ne zna, a Bulešićevoj majci nisu dopustili da sina pokopa u Svetvinčentu već je bio pokopan u Lanišću. Nakon 11 godina dopustili su da se tijelo bl. Bulešića prenese u Svetvinčenat, ali na grobu nije smio biti nikakav znak; čak ni ime ni prezime. Partizanski tisak nastojao je obojicu ocrniti i opravdati one koji su počinili zločin. Vlč. Jakovljević spomenuo je kako su mons. Ivan Milovan kao porečki i pulski biskup te njegov brat pokojni mons. Vjekoslav kao dijecezanski postulator u kauzi za beatifikaciju dali najveći doprinos da Sveti Otac proglasi vlč. Miroslava Bulešića blaženikom Katoličke i Apostolske Crkve.

Mučeništvo koje je živjela obitelj Milovan, koje i danas živi zbog nemogućnosti da joj se kaže gdje su zemni ostatci njihova oca, dovoljno govori o jačini duha prošlosti. Biskup Milovan, poput svog oca Antuna bit će spreman dati svoju žrtvu za svoju Crkvu i svoj narod, istaknuo je vlč. Jakovljević te zaključio, „Zašto je ubijen Antun Milovan? Odgovor na to pitanje dao je don Rudolfo Toncetich: ‘Ubijen je, jer je bio svet čovjek!’“

Osvrt na knjigu u kontekstu velikih književnih djela i povijesnih momenata dao je i književnik Daniel Načinović. Autor knjige Krajina zahvalio je mons. Ivanu Milovanu što je imao prigodu upoznati povijest njegove obitelji. Istaknuo je da istarska povijest ima brojne mučenike među kojima je i Antun Milovan, hrvatski narodnjak, antifašist i zauzeti vjernik laik. Potrebno je više pisati i govoriti o duhovnim velikanima naših mjesta koji čine mozaik naše povijesti, ali i vjere, napomenuo je Krajina.

Na kraju se prigodnim zahvalama okupljenima obratio i biskup Milovan. „Svaki je hrvatski kraj, u starije i novije doba, prolazio kroz svoje specifične prilike. Tako i Crkva u tome kraju i narodu. Vjerujem da se lik našeg oca Antuna Milovana, Istranina Hrvata, odvažnog i dosljednog svjedoka vjere i nevine žrtve zloćudnog komunizma, dobro uklapa u svjedočanstvo vjere Crkve Božje u Hrvatskoj tijekom prve polovice dvadesetog stoljeća, kada su posebno zablistali divnim životom i mučeništvom bl. Alojzije Stepinac i bl. Miroslav Bulešić“, rekao je biskup Milovan.

Predstavljanju su, osim brojnih svećenika i vjernika iz raznih dijelova Istre, nazočili i mnogi predstavnici kulturnog života te javih institucija Istre.