Vlč. Kolega u propovijedi je podsjetio da predaje donose kako je bl. Oton između ostalog  sastavljao slomljene kosti, što je u zdravstvenim uvjetima 13. stoljeća bilo itekako spasonosno, i ravno čudu. No, ozdravljenja koja je on činio bila su znak Božje prisutnosti, sve je to bilo u službi donošenja ljudima Isusa Krista.

Propovjednik je podsjetio na važnost pojma kostiju u svetopisamskim tekstovima, ona označavaju bit čovjeka. I mi smo često slomljenih kostiju naše nutrine i naših odnosa s drugim ljudima, Bog obnavlja te naše slomljene kosti. Nove kosti naše nutrine nam dolaze krštenjem, od vode i Duha Svetoga, i vjerom. I kada te unutarnje kosti naše nutrine bole zbog raznih grijeha i duhovnih borbi, samo nam Isus može darovati nove kosti,  jer su njemu  na križu pošteđene kosti, „nisu mu golijeni bile prebijene“, podsjetio je propovjednik.

Upravo na križu, u patnji, ako dozvolimo da ih Bog sastavi, kosti naše nutrine su najjače, rekao je vlč. Kolega. Kosti blaženog Otona koje počivaju tu, u ovom samostanu, najsnažniji su pokazatelj ustrajnosti svetačkog zagovora. Ako imamo potrebe da kosti naše nutrine budu čitave, zdrave idemo kod njegovih kostiju, jer te kosti govore o čovjeku koji je vršio volju Božju, koji je ljubio Krista iznad svega. Onda moje kosti, Kristove kosti i Otonove kosti idemo dalje, jer put ne prestaje, čak i nakon smrti, prijelazom u vječnost nastavlja se najljepši dio, zaključio je vlč. Kolega.

Misu je predvodio u koncelebraciji s gvardijanom o. Đurom Hontićem, o. Đurom Vuradinom i o. Nikicom Batistom. Misno slavlje na klaviru je pratila Ana Ćuić, voditeljica Grupe Oton, koja je osnovana u tom samostanu gdje njeni članovi redovito glazbeno obogaćuju liturgijska događanja, a nazvali su se upravo po blaženiku nedaleko čijeg se oltara okupljaju.  (Više o Grupi Oton ovdje.)

Blagdanu je prethodila trodnevna duhovna priprava koju je uz vlč. Kolegu predvodio i župnik Župe Krista Spasitelja u pulskom naselju Veli Vrh Joel Catary.

Bl. Oton živio je u Puli u prvoj polovici 13. stoljeća. Bio jedan od prvih franjevaca koji su stigli u Istru. Predaja mu pripisuje izvanrednu dobrotu i savršenu krepost te četrnaest čudesnih ozdravljenja, koja se potanko opisuju u djelima nekoliko crkvenih kroničara. Prema njima proizlazi da je, zahvaljujući svojim taumaturškim sposobnostima, bl. Oton iscijelio šest bolesnika koji su bolovali od oduzetosti, po dva od sljepoće i deformiranosti usta te po jednog od: grlobolje, nijemosti, slomljenih kostiju nakon pada i jednog uznemirenog od zloduha.

Neka od tih čudesa blaženika je učinio za života, a druga, kao i mnoga nezabilježena, nastavila su se događati zagovorom na njegovu grobu. Većina ozdravljenja bila je trenutačna, ali bilo je i takvih koja su isprošena dugim i ustrajnim molitvama.

Premda postoji nekoliko navoda o datumu smrti bl. Otona, kao najpouzdaniji prihvaćen je 14. prosinca 1241. Na taj dan slavi ga se u Istri, poglavito u crkvi Sv. Franje u Puli, gdje mu se u bočnom oltaru čuvaju zemni ostaci. U lokalnoj tradiciji sačuvan je kult bl. Otona kao univerzalnog iscjelitelja, a pobožni mu se puk i danas obraća u mnogim teškim prigodama i bolestima.