Simpozij se održao u suorganizaciji Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima u Rimu i Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu te pod pokroviteljstvom Commission Internationale d’Histoire et d’Etudes du Christianisme i Hrvatske zaklade za znanost, Projekt: Moderne europske diplomacije i istočnojadranski prostor.

Uvodni je pozdrav, uime organizatora, izrekao rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima Marko Đurin, koji je istaknuo kako se na taj dan spominju apostolskog pisma pape Nikole V. „Piis fidelium votis“ od 21. travnja 1453. kojim je bratovštini sv. Jeronima, čiji su članovi bili Hrvati iz Sjeverne Hrvatske, Slavonije, Bosne i Dalmacije, darovao staru i ruševnu crkvu sv. Marine, djevice i mučenice koja je odmah preimenovana u crkvu sv. Jeronima.

Podsjetio je da je tada pa do danas prošlo punih 570 godina gotovo neprekinute hrvatske prisutnosti na ovom mjestu u Gradu Rimu te da su hrvatske rimske ustanove sv. Jeronima najstarije institucije koje hrvatski narod ima izvan svoje matične domovine. Potom je napravio kraći povijesni prikaz te duge povijesti i institucija koje su ovdje nekad djelovale, a neke djeluju i danas: Bratovština kao prva i najstarija institucija, koja je između ostaloga vodila i bolnicu i gostinjac, zatim Kaptol sv. Jeronima ustanovljen od pape Siksta V. 1589. i današnji Papinski hrvatski zavod sv. Jeronima osnovan 1901. od pape Lava XIII., uz Hrvatsku crkvu sv. Jeronima izgrađenu 1589. od pape Siksta V.

Nakon toga je održano pet predavanja na kojima su dotaknute neke koje se tiču djelovanja nekoć Bratovštine sv. Jeronima, a danas Zavoda sv. Jeronima. U prvom predavanju dr. Luka Špoljarić govorio je o strukturi ilirske nacionalne zajednice u Rimu u prvim desetljećima njezina postojanja (oko 1450-1480). Ona je bila sastavljena od običnog puka, klerika i redovnika te hodočasnika. Svi su oni dolazili iz Dalmacije, Hrvatske, Bosne i Slavonije. Spomenuo je i nekoliko važnijih imena iz tog prvog razdoblja poput kraljice Katarine Kotromanić Kosača, Fantina de Valle-a, Luke Tolentića, Matije de Baronellisa i Nikole Modruškoga.

U drugom izlaganju Jadranka Neralić govorila je o Bratovštini i hospiciju Svetog Jeronima i ulozi žena u prvom stoljeću njihova djelovanja. Istaknula je nekoliko imena poput Caterine de Frigis Schiavona, Clara de Bosina de Sclauonia, Aterezije, udovice Petra Passarinija, kraljice Katarine i drugih. Govorila je također o posjedima, poput vinograda i zemljišta, koje su članovi Bratovštine posjedovali te o osobnim ostavštinama koje nam potvrđuju da je među njima bilo dosta i imućnih ljudi. Govorila je također i o prvotnom mjestu okupljanja Bratovštine u Borgo san Pietro te o dolasku na mjesto gdje se danas nalazi crkva sv. Jeronima te o tragovima Schiavona u drugim dijelovima grada Rima.

Zdenko Dundović je u izlaganju govorio o „skandalu“ koji se dogodio 1597. prigodom proslave blagdana sv. Jeronima kada je nekolicina članova Bratovštine i Kaptola skinula s crkve mletački grb sv. Marka te je na temelju toga nastao diplomatski, politički i crkveni spor između Mletačke Republike i Španjolske u 16. i 17. stoljeću čime je posvjedočena važnost Bratovštine sv. Jeronima u smislu da se oko nje vodila rasprava na tako visokim razinama. Ovdje treba uzeti u obzir da je crkva sv. Jeronima tada imala kardinala naslovnika Španjolac Manuela Pedra de Dezu i da se nalazila u blizini Trga Venecije i Španjolskog trga, gdje se u 17. stoljeću trajno uspostavilo španjolsko veleposlanstvo te da je dobar dio članova Bratovštine dolazio iz područja Dalmacije koja je bila pod upravom Mlečana pa se u tom činu skidanja grba sv. Marka s pročelja crkve sv. Jeronima može iščitati i jedan otpor prema Mlečanima od strane članova Bratovštine koji su dolazili upravo iz krajeva pod njihovom upravom.

Nikša Varezić je u predavanju o vezama Dubrovačke Republike i Rimske kurije u 16. stoljeću te o diplomatskim uspjesima Dubrovčana istaknuo nekoliko imena poznatih Dubrovčana koji su svoj trag ostavili u Rimu posebno ističući njihovu prisutnost na Papinskom dvoru, u prigodi papinskih ceremonija gdje su zauzimali važna mjesta. Osvrnuo se potom i na nekoliko zanimljivih dopisa iz arhiva Zavoda sv. Jeronima u kojima razni ljudi tražeći pomoć od Bratovštine sv. Jeronima  potvrđuju svoju pripadnost „ilirskom“ narodu.

U posljednjem predavanju Massimiliano Valente govorio je o ulozi Zavoda Svetog Jeronima u odnosima između Vatikana i Jugoslavenske Kraljevine između dva svjetska rata te o nastanku „malog konkordata” iz 1928. i ponovnom predanju Zavoda sv. Jeronima u crkvene ruke i imenovanju rektorom zadarskog svećenika Jakova Čuke 1928. godine.