Autor mons. dr. Juraj Batelja, svećenik Zagrebačke nadbiskupije, kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog i generalni postulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije, nastoji u knjižici odgonetnuti pitanje porijekla Gospine slike u Svetištu Montevergine, najpoznatijem marijanskom svetištu talijanske pokrajine Kampanije. Riječ je o crkvi koja je dio benediktinske opatije osnovane 1119. godine i u kojoj se nalazi velika oltarna Gospina slika (ikona) iz 14. stoljeća poznata pod nazivom Madonna di Montevergine ili Mamma Schiavona.
Batelja nastoji u knjizi razložiti kako se u Italiji pod imenom Schiavoni misli na Hrvate koji su napuštali svoju Domovinu bježeći pred otomanskim osvajanjima, i koji su se naselili po raznim mjestima današnje Italije, tako da i danas u mnogim talijanskim mjestima i dalje postoje toponimi s nazivom Schiavoni.

Na početku samog predstavljanja sve je prisutne pozdravio rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima Marko Đurin koji je izrazio svoju radost da se javnosti predstavlja ovo djelo koje želi doprinijeti boljem poznavanju samog svetišta Montevergine i na poseban način razjasniti porijeklo Gospine slike koja povezuje dva naroda: hrvatski, po svome porijeklu i imenu, i talijanski, budući da se nalazi u Italiji i da ju vjernici talijanske pokrajine Kampanije veoma štuju i časte.

Knjigu su predstavili Anamarija Runtić, povjesničarka umjetnosti, Luciana Mirri, teolog i patrolog, nekoć profesorica na Teološkom fakultetu Emilia-Romagna te sam autor.

Anamarija Runtić govorila je o samoj ikoni Bogorodice i o njezinom porijeklu. Iz analize same Gospine slike proizlazi da je njezin najstariji, originalni dio, koji se odnosi na Gospinu glavu vrlo vjerojatno nastao na području današnje Hrvatske, dok je ostatak slike, koji obuhvaća Gospino tijelo, lik Djeteta Isusa te anđele, kasnije dodan. Istaknula je podatke o povijesnim vezama dvaju plemenitaških obitelji: roda Anžuvinaca iz Napulja i hrvatskih Šubića. Obje su se obitelji, između ostaloga, odlikovale i dubokom i pravovjernom marijanskom pobožnošću pa iz toga Batelja u svojoj knjizi zaključuje da je upravo iz njihove političke i rodbinske povezanosti ova slika postavljena na oltar monteverginskog svetišta na način da je obitelj Šubić sliku Gospine glave darovala obitelji Anžuvinaca koji su pak istu poklonili monteverginskom svetištu gdje je slika kasnije nadopunjena i gdje je dobila svoj današnji izgled.

Luciana Mirri, kao vrsna poznavateljica sv. Jeronima te povijesnih okolnosti hrvatskog naroda, istaknula je kako je kultura most koji ujedinjuje hrvatski i talijanski narod, a povezanost tih dvaju naroda očita je upravo u svetištu Montevergine. Uspoređujući svetište Montevergine sa hrvatskim nacionalnim svetištem Majke Božje Bistričke koje je imala priliku posjetiti, istaknula je kako se upravo isti duh hrvatske kulture i duhovnosti, primjerice kroz marijanske pjesme ili naslove koji se pridaju Majci Božjoj, može iskusiti i u svetištu Montevergine koje se, kako kaže, može smatrati mjestom u kojem se nazire vlastitost hrvatske kulture i naroda na području Italije.

Mons. Batelja je u svom izlaganju govorio ponajviše o povezanosti opata Giuseppea Ramira Marconea (1882. – 1952.), opata benediktinske Monteverginske kongregacije, i njegova tajnika o. Giuseppea Masuccija (1906. – 1963.), također monaha spomenute Kongregacije, sa zagrebačkim nadbiskupom bl. Alojzijem Stepincem. Opata Marconea je u kolovozu 1941., za Drugoga svjetskog rata, papa Pio XII. poslao kao svojega izaslanika pri Hrvatskom episkopatu u NDH, ne htijući − zbog diplomatske prakse Svete Stolice − tu državu u ratnim okolnostima priznati de jure. Batelja je istaknuo, kako je upravo zahvaljujući svom traganju za glasom svetosti bl. Alojzija Stepinca u spisima i svjedočanstvima opata Marconea i njegovog tajnika Masuccija i sam postao zahvalan hodočasnik i štovatelj Majke Božje Monteverginske, zvane »Mamma Schiavona iliti Majka Božja Hrvatska«. Batelja je istaknuo nekoliko bitnih podataka i činjenica koje se mogu pronaći u izvještajima opata Marconea Svetoj Stolici u kojima opisuje djelovanje kardinala Stepinca i koja svjedoče o odlučnosti u navještaju i primjeni evanđeoskih načela u njegovu pastirskom djelovanju.

Predstavljanju su, između ostalih, nazočili i Tea Zupičić, otpravnica poslova u Veleposlanstvu Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici, Igor Surdich iz Veleposlanstva Republike Hrvatske u Italiji te mons. Hrvoje Škrlec iz Državnog Tajništva Svete Stolice.