Za života, pored zauzetoga pastoralnog rada i svećeničke službe Novaković je napisao oko 400 pjesama od kojih je većina do danas neobjavljena, a izabrane pjesme sisačkoj publici predstavili su Novakovićevi prijatelji iz školskih i studentskih dana sisački biskup Vlado Košić, župnik iz Budaševa preč. Krešimir Bulić i Marko Jerković, urednik knjige Slavko Nedić te književna kritičarka Glasa Koncila prof. Nikolina Mesić. U glazbenom dijelu programa nastupili su kantautor Josip Čulumović i Maja Nedić.

Urednik knjige Nedić rekao je da je sve ovo Božji plan da se upravo sada, 30 godina od autorove smrti dogodila ova knjiga, a kojom će svi oni koji ga nikada nisu ni čuli, a ni vidjeli, dobiti priliku da ga upoznaju i tako preko njegove poezije postanu s njim bliski. Nedić je rekao i kako se oko Novakovića i ove knjige događaju prava mala čuda. „Prva naklada od 1000 primjeraka ove knjige poezije, pjesnika za kojeg prije tri mjeseca nitko nije ni čuo, u potpunosti je rasprodana, a što je za hrvatske prilike nevjerojatno. Nenad je bio velik čovjek kojem je Bog u uho šaptao krasnu, teološki duboku i pjesnički snažnu poeziju. Na sreću, uspio sam prikupiti dobar dio tih pjesama, a onda i u knjigu, koja nosi naslov po jednoj njegovoj pjesmi, staviti njih sedamdeset“, rekao je Nedić koji je i uglazbio neke Novakovićeve stihove.

Jerković i preč. Bulić prisjetili su se sjemenišnih dana i prijateljstva s Novakovićem, istaknuvši kako je usprkos teškom životnom putu uvijek bio otvorena i vedra duha.

Preč. Bulić upoznao je okupljene i s pismima koje mu je pisao Novaković, a koja su često sadržavala i pokoju pjesmu. „Kao župnik u Hrvatskoj Kostajnici sve moje osobne stvari su izgorjele u Domovinskom ratu, ali zanimljivo Nenina pisma su ostala u mojoj rodnoj kući. Kada je Slavko krenuo s ovom pričom ja sam ponovo otkrio Nenu i njegove pjesme. Čovjek kojem je život za njegov stol servirao bol, kome su suze gorak začin, odgovorio je na to svojom pojavom i pjesmama, a nadasve životom, na jedan izuzetan način. Ta bol Nenada prati od djetinjstva kada ga napuštaju roditelji i odgaja ga baka, ta bol pokazuje se u sjemeništu… On na sve te boli i suze nikada nije odgovarao na isti način. Svi koji su ga poznavali znali su da kod Nene nikad nije bilo ružne riječi“, poručio je preč. Bulić te pročitao jednu od pjesama iz pisama.

Književna kritičarka prof. Mesić rekla je da je ova zbirka pjesama puna Boga i iz ovih pjesma se može iščitati jedan autentičan, istinit, nepatvoren odnos s Bogom, „ono što mnogima od nas danas zapravo nedostaje“.

„Nenad Mirko Novaković nije Isusov poeta zato što piše o Isusu, on nije Isusov poeta ni zato što piše Isusu, on je Isusov poeta jer je svjestan da sve njegove pjesme izviru iz Isusa i da se u konačnici njemu i vraćaju. On je čovjek koji ne želi podilaziti svijetu kako bi mu se svidio, čovjek koji u sebi još uvijek čuva ono dječačko koje neminovno smeta odraslima čiji se pogled zamutio, promijenio, na čije se oči navukla mrena. On je čovjek koji nije farizejski poslušan zakonu, već je čovjek kojemu će ljudsko biće uvijek biti na prvome mjestu, osobito oni koji su odbačeni, koji su poniženi, koji su na rubu“, ustvrdila je Mesić te dodala kako joj je Novaković kroz svoje stihove postao vrlo blizak.

Na kraju okupljenima se obratio i biskup Košić, također se prisjetivši Novakovića, njegove jednostavnosti, ali i pjesničke buntovnosti. „Nije teško biti s njim prijatelj, bio je pristupačan i jednostavan i čovjek ga je lako zavolio. Surađivali smo u časopisu ‘Spectrum’ u kojem sam jedno vrijeme bio glavni urednik, a on je u njemu objavljivao svoje pjesme. I kasnije sam ga pratio pa sam tako bio i na njegovom svećeničkom ređenju u Šibeniku, pa sve do smrti u prometnoj nesreći u vrijeme kada je bio župnik u Betini na Murteru. Ostavio je iza sebe stvarno jedan veliki i lijepi trag, a tebi, Slavko, zahvaljujem što si ga oživio priredivši ovu malu, ali sadržajnu knjigu i što si i drugima dao mogućnost da ga upoznaju“, zaključio je biskup Košić.