Predavanje je bilo namijenjeno za vjernike laike, suradnike Ureda za obitelj, molitvenu zajednicu Krista Kralja i ostale vjernike.

U svome predavanju Vranješ je govorio o općoj ulozi i poslanju vjernika laika u odnosu na katehezu i naglasio važnost rasta u vjeri. „Kateheza ne znači ništa drugo nego poučavanje u vjeri. Koju ulogu u tome imaju vjernici laici? Bez djelovanja zauzetih vjernika laika, u prvom redu obitelji, to postaje gotovo nemoguća zadaća. Zašto govoriti o pouci, učenju o vjeri, a nije dovoljan samo molitveni, slavljenički aspekt? Zato što smo bića razuma, osjećaja, volje i iskustva. Ako želimo biti cjeloviti vjernici, moramo napredovati u svim tim sastavnicama osobe. Čovjek treba sazrijevati u svim aspektima, tj. dimenzijama osobnosti“, kazao je.

Predavač se potom pozvao i na Poslanicu Galaćanima u kojoj sv. Pavao objašnjava da je Kristov vjernik onaj u kojemu se na duhovni način oblikovao Isus Krist (Gal 4,19). „To znači da osjećaji, razum, volja trebaju, slikovito rečeno, postati Kristovi. Postajem kršćanin kada počinjem razmišljati, osjećati i imati iskustvo svijeta poput Isusa Krista. To znači da svaki dan trebamo trajno rasti u vjeri. Zato smo pozvani neprestano napredovati u poznavanju vjere, ali i pomagati drugima u tome“, istaknuo je Vranješ i u nastavku predavanja ukazao na specifične izazove, probleme i preduvjete katezehe danas, posebno kateheze odraslih.

U tom kontekstu osvrnuo se na dvije dimenzije ključne za cjelovit rast i sazrijevanje osobe u vjeri: racionalnu i iskustvenu te zaključio da je nužno neprestano živjeti u ravnoteži zdrave emocionalnosti i zdrave vjerske racionalnosti.

„Povijest može očitovati ove ili one zahtjevnosti, ali ako ljudi u tim novim okolnostima (a danas je to digitalno, virtualno doba) nemaju nekoga tko će im približiti Krista i evanđelje, kako da ga susretnu? Polako kao Crkva dolazimo do vjerskoga analfabetizma, tj. dramatičnog nepoznavanja vjere, osobito kod odraslih. Živimo u vremenu u kojemu je čovjeku sve dostupno, u dobu kompetitivnosti, brzine, pragmatike. Kako u sve to uklopiti transcendenciju, Boga, duhovnost?. (…) Nije dovoljno samo ponavljati iste biblijske fraze i liturgijski govor. Treba nam uvijek novi način prericanja vjere. Dugim riječima, ključno je pitanje kako nekim novim jezikom (na što poziva i papa Franjo), tj. novim prispodobama i simbolima približiti evanđelje čovjeku ovoga vremena i protumačiti mu vjerske sadržaje? Naše poslanje nije zaustavljati povijesni napredak, a osobito ne onaj znanstveno-tehnološki. Naše je poslanje u svakom periodu povijesti naviještati Kristovo evanđelje“, kazao je predavač i zaključio da je kateheza (vjerska pouka) neodvojiva od zajednice, u prvom redu župne, a potom i svake druge crkvene zajednice.

„To što nam je sve dostupno, ne znači da je problem pouke riješen. Treba nam zajednica jer ćemo u njoj naći vodstvo, kriterije, mjerila, usmjerenje kuda ići i kako se poučiti. Trebaju nam obitelji koje će shvatiti da nam je danas, za dobru katehezu, potrebna tzv. generativna, u vjeri rađajuća zajednica – zajednica koja će staviti naglasak u prvome redu na susret s čovjekom, ma tko on bio, a potom na započinjanje procesa vjere, a s time i pouke u vjeri. Što je naša zadaća? Biti osobe u zajednicama koji će koristiti sve moguće načine da, najprije sami što bolje upoznamo našu vjeru, a onda da, počevši od vlastite obitelji, tu vjeru približavamo drugima. Nije poanta u broju vjernika. Poanta je u tome kakvi ćemo biti kao vjernici, tj. kakvu ćemo kvalitetu vjere gajiti. Istinsko je pitanje to do koje mjere ćemo, na što normalniji i zdraviji način, biti upućeni u svoju vjeru kako bismo drugima mogli pomoći da zažive u njoj“, zaključio je predavač, izvijestio je Ured za odnose s javnošću Riječke nadbiskupije.