O knjizi su govorili don Vedran Torić, prof. dr. sc. Mladen Domazet i priređivač knjige prof. dr. sc. Juraj Batelja, a programom je moderirala Iva Jakelić.

Riječ je o dvama svescima u kojima su objavljena 592 sačuvana pisma bl. Alojzija Stepinca iz razdoblja njegova zatočeništva u Krašiću od 5. prosinca 1951. do njegove smrti 10. veljače 1960. godine. Pisma čitatelju približavaju Stepinca kroz njegove vlastite riječi te, osim njegove duhovnosti i odnosa prema Crkvi i ljudima kojima se obraćao, donose uvid u okolnosti života Katoličke Crkve u vrijeme komunističkoga režima.

Don Vedran Torić u izlaganju se osvrnuo na teološke poruke, literarni značaj i jezično blago Stepinčeve pisane baštine. Istaknuo je da pisma svjedoče o čovjeku koji je i u zatočeništvu ostao blizak konkretnom čovjeku, pišući kao brat, otac, prijatelj i dušobrižnik. U njima je tješio obespravljene, hrabrio svećenike i vjernike te pozivao na očuvanje jedinstva Crkve i vjernost kršćanskom pozivu.

Posebno je naglasio da Stepinčeve riječi, premda ponekad oštre prema protivnicima Crkve, nikada ne pozivaju na mržnju, nego na molitvu za progonitelje i njihovo obraćenje. Među riječima koje se u pismima osobito često pojavljuju izdvojio je molitvu, vjeru, ljubav, nadu, pouzdanje, strpljivost, optimizam, radost i vedrinu duše.

Govoreći o jezičnim obilježjima pisama, don Vedran istaknuo je da je u pripremi izdanja poštovan Stepinčev osobni jezik, njegov komunikacijski kod te njegove jezične i pravopisne posebnosti. Rekao je da pisma svjedoče o visokoj razini Stepinčeve pisane komunikacije u kojoj se spajaju svakodnevni govor i crkveni jezik, a ujedno otkrivaju njegovu načitanost i širinu. Zaključujući izlaganje, podsjetio je na Stepinčevo ohrabrenje na ustrajnost u vjeri: „Oblaci dolaze i prolaze, munje dolaze i prolaze, ali Bog ostaje.“

Prof. dr. sc. Mladen Domazet predstavio je povijesni kontekst u kojem su pisma nastajala, istaknuvši njihovu vrijednost kao izvorne građe za razumijevanje razdoblja Stepinčeva zatočeništva, ali i odnosa komunističkoga režima prema Katoličkoj Crkvi. Govorio je o različitim oblicima pritiska, nadzora i progona te pokušajima narušavanja crkvenoga jedinstva, posebno kroz svećenička staleška udruženja.

Naglasio je da pisma istodobno otkrivaju Stepinčev odgovor na takve okolnosti: ustrajnost u vjeri, odbijanje klonuća duhom te poziv na molitvu čak i za progonitelje. Prof. Domazet istaknuo je da pisma pružaju uvid i u svakodnevicu života u Krašiću, obilježenu nadzorom, kontrolom pošte i pritiscima na one koji su Stepincu pokušavali pristupiti. Unatoč takvim okolnostima, Stepinac je posjetitelje tješio i hrabrio, neumorno ispovijedao te vlastitim primjerom svjedočio da represivne mjere nisu uspjele slomiti njegov duh. Kao jednu od poruka koja sažima takav stav izdvojio je Stepinčeve riječi da nema drugih ambicija „osim izdržati do kraja i preminuti u milosti Božjoj“.

Priređivač izdanja i dugogodišnji postulator kauze bl. Alojzija Stepinca prof. dr. sc. Juraj Batelja približio je okupljenima nastanak knjige i značenje objavljene korespondencije. Istaknuo je da Stepinčeva pisma omogućuju susret s njegovim duhom i riječima kojima je učvršćivao vjeru u Krista, čuvao jedinstvo Crkve s Petrovim nasljednikom, hrabrio klonule i pružao blizinu potrebitima.

Podsjetio je da se u velikom broju pisama ponavlja poziv na molitvu za progonitelje, što je izdvojio kao jednu od snažnih sastavnica Stepinčeva kršćanskoga svjedočanstva. Mons. Batelja osvrnuo se i na pojedina suvremena osporavanja bl. Alojzija Stepinca te naglasio važnost proučavanja izvorne dokumentacije za cjelovito razumijevanje njegova života i djelovanja.

Govoreći o pismima upućenima redovnicama, svećenicima, biskupima i drugim naslovnicima, istaknuo je da su ona u vremenu progona bila izvor ohrabrenja i poziv na vjernost Bogu i Crkvi. Stepinčev stav u teškim okolnostima sažeo je riječima koje se provlače njegovom pisanom ostavštinom: „Sve prolazi, a Bog ostaje“. Okupljenima je poželio da čitajući pisma otkriju čovjeka kojemu je bilo stalo do čovjekove slobode, blizine Bogu i života po Božjem zakonu.

Glazbeni dio programa izveo je četveroglasni Mješoviti zbor Nadbiskupijske klasične gimnazije „Don Frane Bulić“ pod vodstvom prof. Andrije Akrapa. Zbor je predstavljanje otvorio pjesmom „Tebe tražim“, a tijekom večeri izveo je i pjesme „Majko ljubežljiva“ i „Jidri Petre“.

Predstavljanje je, uz povijesni, teološki i jezični pogled na Stepinčevu korespondenciju, približilo okupljenima pisanu baštinu koja svjedoči ne samo o okolnostima njegova zatočeništva nego i o njegovoj vjeri, odnosu prema ljudima i ustrajnosti u pripadnosti Kristu i Crkvi. Knjigu je izdala Postulatura blaženoga Alojzija Stepinca, a pisma je priredio te uvodnim mislima i bilješkama popratio prof. dr. sc. Juraj Batelja, izvijestio je Tiskovni ured Splitsko-makarske nadbiskupije.