U glazbenom dijelu programa nastupio je bend „Božji projekt“ iz Mostara i Širokog Brijega, koji je na početku predstavljanja otpjevao pjesmu „Dubina“ a na kraju pjesmu Marijana Krajinovića „Mom Bogu i mojoj kćerci Mariji“ za koju je glazbu skladao Krešimir Jelić.

O knjizi, koja je istinita priča, u kojoj autor govori o najvećoj ljubavi na svijetu, Božjem milosrđu, o apsolutnoj sigurnosti, radosti i miru, u kojoj razmišlja o smislu života i svom konačnom cilju, mons. Komarica kazao je: „Svjedoci smo djelovanja Duha Božjega u srcima Kristovih vjernika, o čemu nam govorio sam autor, o čemu smo slušali dosadašnje predstavljače i slušajući pojedine ulomke iz knjige, koji su se čitali. Svakako je zanimljivo naglasiti kako se iz svega iščitava Božje milosrđe koje je, osobito Veliki papa Ivan Pavao II., u naše vrijeme promicao, za cijeli svijet, na temelju Kristovih ukazanja redovnici Faustini Kowalskoj, koju je proglasio svetom, da se sve ovo što se našem čovjeku dogodilo, i što će se dogoditi, stavlja u poruke štovanja Božjega milosrđa, suvremenicima. Valja nam prepoznati znakove vremena i Božjeg djelovanja u njima. Jer to Božje djelovanje nije bezrazložno, uvijek je za naše spasenje. Hvalimo i slavimo Boga zbog toga dobra. Osobno sam, i sam zatečen i zahvalan Bogu, za ovaj dar, što je slika Božjega milosrđa pohodila sve župne zajednice u mojoj biskupiji – i došla u svaku obitelj i sve to zahvaljujući bratu Marijanu na cjelokupnom događanju, koji je omogućio tiskanje sličica Milosrdnog Isusa i nabavku građe, koja služi za promicanje poruka koje su sv. Faustina i sv. Ivan Pavao II. ostavili svijetu“.

Predstavljajući knjigu, s. Barbra naglasila je kako je u Božjoj knjizi sve zapisano, i da je svaka ta Njegova, naša priča, jedinstvena i neponovljiva, te da se osjeća nepristranom govoriti o nečijem životu. Istaknula je, kako nismo mi ti koji pišemo životne priče, već smo slobodni koautori, te je i Marijan, zapisao ono čega je sam Bog autor. „To jest ono što knjigu čini posebnom, jedinstvenom i neponovljivom. Kao što su životne priče svakog od nas. Ono što je na svakom od nas, jest primijetiti Božju ruku koja vodi i piše, i biti zahvalan na tome. Knjiga ima dvije razine: prva uključuje osobnu dimenziju, odnosno mogu se promatrati čuda Božje ljubavi u životu autora Marijana Krajinovića i način na koji ih one percipira, shvaća i o njima govori. Onaj tko je istinski susreo Isusa, ne može ne govoriti o Njemu, pa i kad ne govori ljudima o tome kako je opčarao i promijenio njegov vlastiti život, ne može sakriti Njegov Duh u sebi. Teološki aspekt tog poslanja jest činjenica da Isus svoje učenike vidi u dubine, dobro nas poznaje, i računajući s našim vrlinama i nedostacima, čini nas svojim instrumentima. To čini i s Marijanom i ovom knjigom. I kad ulazi u Njegov život, bit ću slobodna dodati, računa na njegov analitički inženjerski mozak, koji sve kvantificira. Primijetili ste, ili tek hoćete, što god objašnjava ili obrazlaže to čini brojkama, zbraja kvadrate, ljude, krunice, postotak svog udjela u Božjem djelu i slično. To je izvorni Marijan, kojega Bog dobro poznaje i na kojega računa, te ga svojom Božjom pedagogijom dovodi do sazrijevanja misli kako odnos s Njime nije na razini logike, koliko-toliko.

Druga razina je načelna, odnosno fenomenološka dimenzija koja pred svakog od nas večeras stavlja upit: Kakve refleksije ili kakav utjecaj knjiga može imati na život nas, na životnu priču svakog od nas? Što ona može uopće reći konkretno meni, tebi, ako su naše priče potpuno različite i životne okolnosti drukčije? Tu je poniznost i zahvalnost! Poniznost je temeljni stav kršćanina koji je obdaren sviješću kako sva dobra prima od Gospodine. Spoznati i priznati kako je sve Gospodinov dar, nužno rađa zahvalnošću. Otvorenost Božjem djelovanju i prepoznavanu čudesa koja svakodnevno čini svakom od nas, počevši od darivanja samog sebe, budi u poniznima zahvalnost koja želi uzvratiti. Zahvalnost koja želi svima podijeliti vlastitu darovanu radost i iako ograničenu, uzvratiti za toliku dobrotu. Poruka je to koja svakom čitatelju nudi prijedlog za vlastiti život.“

Autor je na kraju zahvalio svima, a posebno biskupu Komarici, kazavši, da naslov knjige „Ne dam te od sebe“ su Isusove riječi, te je moleći se nesebično za ozdravljenje drugoga i pitajući se imali život smisla, ima li knjiga smisla, doživio je svoje osobno duhovno ozdravljenje, kroz strah, muku, tjeskobu, tišinu, smrt, gubitak najdragocjenijega, te ju je napisao na Isusov poziv, na poziv Onoga, koji ga je ohrabrio i obratio i ulio mu snagu i vjeru i dao mu smisao za Život.

U ovom drugom proširenom izdanju knjige, koje ima 121 poglavlje, autor, ostaje vjeran svome Bogu. Knjiga „Ne dam te od sebe“ priča je o uzajamnoj ljubavi Boga i čovjeka. Boga koji ljubi čovjeka, i čovjeka koji ljubi Boga. Knjiga poziva autora na vjernost do kraja svome Bogu, i da je jednog dana završi, na nebu, u onostranom susretu s Vječnim.