U Svetom Kuzmu proslavljena Kuzminja

Crkvica sv. Kuzme i Damjana je filijalna crkva Župe sv. Andrije apostola u Bakru.

Prijepodnevnu euharistiju predslavio je bakarski župnik vlč. Nikica Jurić, a poslijepodnevnu župni upravitelj Župe sv. Ane u Rijeci vlč. Marko Pavlinović. Suslavili su župnik Hreljina i Zlobina vlč. Marko Šarić i župni upravitelj župa Cernik, Kukuljanovo i Škrljevo vlč. Domagoj Duvnjak. Hodočasnici su došli iz Bakarskog dekanata i iz Rijeke.

U propovijedi je vlč. Pavlinović govorio o mučeništvu jer su sv. Kuzma i Damjan umrli mučeničkom smrću, razlučivši dvije vrste mučeništva – tiho i krvno.

„Mučeništvo nije autodestrukcija, nije uništenje vlastitog života na jedan tako brutalan način kao što je pogubljenje, nego je kruna i vrhunac ljubavi. To je znak najveće ljubavi prema Bogu, svjedočanstvo za Boga učinjeno iz najdublje ljubavi prema Bogu. Pitamo se odakle spremnost Kuzmi i Damjanu za mučeništvo? Znamo da su podnijeli mučeništvo odrubljivanjem glava. Jesmo li mi spremni za mučeništvo? Kako bismo mi prihvatili saznanje da će nas sada mučiti poradi Isusa Krista? Ja, kao svećenik, ne bih mogao reći da sam spreman. Znam da sam po naravi slab, znam da je mučeništvo Božja milost, da je to dar Božji, ali kojeg treba primiti od Gospodina i treba biti otvorenog srca. Čovjek sam po sebi po svojoj naravi, nije spreman biti Kristov mučenik jer to je čin najdublje ljubavi kojom mučenik podnosi muke za Isusa Krista. To je dar. Odakle onda spremnost Kuzmi i Damjanu za mučeništvo? Ako pogledamo njihov život, oni su već bili pripremani za to jer su u svojim životima živjeli tiho mučeništvo. Bili su liječnici i besplatno su liječili ljude. Nesebično su se davali drugima, žrtvovali sebe da bi služili bližnjima i kroz to su učili kako pobjeđivati sebe i kako umirati sebi. Eto, to je tiho mučeništvo koje ih je učinilo spremnima za krvno mučeništvo jer su se vježbali u odricanju, umiranju sebi u malim stvarima. Ako nismo vjerni u malim stvarima, kako ćemo biti u velikim? Većina nas nije pozvana na krvno mučeništvo, iako i toga danas ima. Naša braća i sestre u istočnim zemljama i danas daju život poradi Isusa Krista, spremni zu na krvno mučeništvo, a mi na zapadu podnosimo neka druga progonstva, svoje tiho mučeništvo“, poručio je.

Svakodnevno umiranje sebi i pobjeđivanje sebe, to tiho mučeništvo je put kojim mi kršćani trebamo ići da bismo osvojili nebo. Bog nam šalje najbolje sredstvo po kojem možemo umirati sebi i pobjeđivati sebe  a to je križ koji je gorak našoj naravi. Često bismo htjeli pobjeći od križa, ali ne možemo. Nema čovjeka na zemlji koji ne nosi križ. Križ je lijek za našu palu narav koja je sklona ugađati sebi, ići putem samovolje, svojih planova i želja. Isus je rekao, kako smo čuli u Evanđelju, da hoće li tko za njim da se odrekne samoga sebe i neka danomice uzima svoj križ i neka ide za njim. Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga, a tko izgubi život poradi Krista taj će se spasiti. Križ, po Božjem promislu, nije nikakva ludost i sablazan i nešto od čega treba bježati, već je to Božji dar, Božje sredstvo otkupljenja i spasenja. Križ je velika prilika za primanje milosti, križ je ljubav, prilika da zaslužimo nebo“, rekao je propovjednik.

Kao primjer je naveo mučeništvo sv. Maksimilijana Marije Kolbea koji je u njemačkom logoru dobrovoljno zamijenio svoj život za život jednog oca koji je imao svoju obitelj i djecu. Sv. Maksimilijan se uzdao u svakoj situaciji u Majku Božju, Bezgrješnu.

„Što nam govori sv. Kolbe? Tko će nam pomoći da nosimo i prihvaćamo svoje križeve, da prihvaćamo to tiho mučeništvo? To je Gospa. S njom je sve lakše podnositi. Križevi na zemlji ne traju zauvijek, ali onaj koji prihvaća svoj križ u ljubavi, njega sigurno čeka nebo. U nebu će sve zaboraviti, vidjet će da se sve isplatilo poradi Krista, radi života vječnoga. Zato se isplati istrpjeti, ispatiti, da bismo došli u zajedništvo s Isusom Kristom i sa svim svetima“, kazao je vlč. Pavlinović.

Proslavi svetkovine prethodila je trodnevna priprava koju je vodio župnik Jurić, a posljednjeg dana slavljena je misa za sve pokojne Kuzmare te je održan blagoslov mjesnog groblja. Tijekom trodnevnice i na samu svetkovinu pjevanje je predvodio mali zbor crkve sv. Kuzme i Damjana pod vodstvom orguljaša Anđelka Dujmića.