Na hodočasničku misu pristigli su vjernici okolnih mjesta, osobito Crikvenice, Križišća te tradicionalno pješice hodočasnici iz Dramlja i Kraljevica.

Nadbiskup je na početku potaknuo okupljene vjernike da Mariju gledaju kao uzor kakvi trebamo biti kao vjernici, kao kršćani. U propovijedi je pak, a u kontekstu njezina hodočasničkog puta prema Nazaretu i pohoda Elizabeti, naglasio da u Mariji promatramo vrijednosti koje je ona imala. Njezin pohod znak je njezine osjetljivosti za bližnjega. Ona sama imala je posebnu viziju, počelo se nešto izvanredno događati, no nije ostala zatvorena u svoj svijet. To je upozorenje duhovnim osobama da se ponekad mogu izložiti opasnosti nezainteresiranosti za druge i prignutosti nad drugima. Marija je bila na hodu ljubavi. Išla je pomoći drugome. Išla je rodici koja u poznim godinama treba roditi, kako bi joj pomogla. Osim toga, njezin pohod i njoj pomaže u njezinoj skromnosti i poniznosti. Marija se ne uzdiže zbog veličanstvenog dara kojega ima, rekao je mons. Uzinić. Naveo je i Marijin hvalospjev Bogu „Veliča“ kao primjer vjernicima za nasljedovanje.

Podsjetio je na riječi svetog Ambrozija da je Marija na put krenula ne zato što je sumnjala u Elizabetinu trudnoću, nego jer je bila ushićena zbog ispunjenog obećanja i ispunjena željom za služenjem. Zato ‘hita’ ondj gdje je zove potreba pokazujući spremnost služenju. U tom kontekstu nadbiskup je izdvojio Elizabetin odgovor na Marijin pozdrav. Ona odgovara s dva različita blagoslova koji pokazuju dvije stvarnosti koje se događaju Mariji, ali važni su i za nas. „Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje.“ – Elizabeta primjećuje i blagoslivlja Mariju zbog onoga što se u njoj događa i što čini Bog. Nakon toga izriče još jedan blagoslov: „Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina.“ Marija je blažena zbog odgovora kojega je Bogu dala, zato što je povjerovala. Taj blagoslov jest prihvaćanje Božje volje u svome životu i ona nije samo blagoslovljena jer se po njoj događa ostvarenja Božjeg plana, nego jer je prihvatila taj plan te sebe i svoj život stavila Bogu na raspolaganje. Ona je kao majka i kao vjernica blažena, poručio je mons. Uzinić.

U nastavku je sve potaknuo da gledajući Mariju kao model i uzor, pokušaju otkriti blagoslov da smo kršćani, pripadnici Crkve i dionici tog radosnog navještaja, u kojemu Bog i u nama začinje sebe i želi činiti veličanstvena djela. Važno je to što nam je darovano, a što nismo zaslužili. Dar traži uzdarje kako bismo bili blaženi kao vjernici. Potaknuo je hodočasnike da na ‘biti kršćani’ odgovore svojim doprinosom.

U nastavku, a osvrćući se na drugo čitanje, istaknuo je ‘Kristov pogled’ kao najbitniji pogled na događaj Marijina pohoda Elizabeti. Marija je tabernakul, jer se Bog u njoj utjelovio. Devet mjeseci vršila je ulogu koju danas tabernakul vrši u crkvama. Bog ide u Mariji i s Marijom u pohode Elizabeti i zato našu pozornost treba svesti na Isusa. Susret Elizabete i Marije je ostvarenje proročanstava Starog zavjeta, poručio je propovjednik.

Izdvojio je poseban i značajan trenutak tog pohoda kada je Elizabeti ‘zaigralo čedo u utrobi’ kada joj je Marija ušla u kuću. Grčki izraz bio bi da je dijete poskočilo, da u utrobi skače, pleše od radosti jer je prisutan Bog, Spasitelj. Ivan, kojega će Elizabeta roditi, u starijoj dobi će posvjedočiti što Isusova prisutnost čini onima koji su mu prijatelji. Klikću od radosti. To primjećujemo u Mariji, Elizabeti, Ivanu… Mi bismo trebali, kao kršćani koji prepoznaju prisutnost Gospodina u ostvarenju proročanstava, biti oni koji su radosni. Podsjetio je i na prvi dokument pape Franje – Evangelii Gaudium (Radost evanđelja), kao i naredne u kojima Sveti Otac ističe važnost i vrijednost radosti svetosti, radosti obitelji. To je ozračje koje se primjećuje u evanđeoskom ulomku, ne zbog Marijine prisutnosti, nego Isusove prisutnosti. Isus je živ i u Crkvi biti pripadnik Crkve znači biti radostan. Zato bi Isus trebao biti živ i u nama, poručio je mons. Uzinić.

Zaključujući je potaknuo vjernike da ih radost susreta Marije i Elizabete potakne na istu radost kako bismo bili oni koji je prenose dalje u svoje obitelji, društvo, radna mjesta, svijet i vrijeme u kojemu živimo.

Suslavili su župnik don Tomislav Kutleša i župni vikar Župe Novi Vinodolski don Hrvoje Mandić.