Program, na kojem je sudjelovalo oko 130 svećenika, započeo je zajedničkom pjevanom molitvom Srednjega časa u kapelici. Zatim je uslijedilo pokorničko bogoslužje koje je održao don Ivan Lovrić, a u nagovoru je, na temelju Isusove prispodobe o farizeju i cariniku u Hramu, podsjetio da vanjština nije mjerilo pred Bogom, nego stanje srca. Objasnio je da ishod dvojice molitelja otkriva dramatičan raskorak između onoga što je vidljivo i onoga što čovjek u sebi nosi: Farizej, premda ispravan izvana, gubi jer „pati od tipične bolesti oholosti koja se pouzdaje u sebe, a druge podcjenjuje“, dok je carinik primjer istinske poniznosti koja otvara put milosti.

Don Ivan je naglasio da se čovjek ne spašava vlastitim zaslugama, nego nutarnjom istinom, podsjećajući da vršenje Božjih zapovijedi ima smisla samo ako gradi ljubav prema drugima, jer, kako je rekao, „za Isusa je najvažnije koliko vršenje Božjih zapovijedi mene stavlja u odnos s bližnjima“. Pozvao je i svećenike da prepoznaju mogućnost nepodudaranja između slike koju čuvaju pred ljudima i stvarnog života srca, potičući ih na iskreno preispitivanje. Zaključio je da Bog opravdava ne onoga koji se hvali, nego onoga koji Mu se ponizno otvara, jer samo čisto i istinito srce može biti mjesto gdje Božja milost doista donosi novi početak. Poslije nagovora svećenici su imali prigodu za sakrament ispovijedi, a nakon kratke pauze uslijedio je radni dio sastanka.

Program u Velikoj dvorani svetišta u Vepricu započeo je predavanjem dr. don Ivana Lovrića pod naslovom „U iščekivanju Onoga koji će doći“. Predavač je govorio o kršćanskom iščekivanju Kristova dolaska u svijetu koji sve snažnije računa samo na vlastiti napredak. Don Ivan je istaknuo kako suvremeni čovjek, oslonjen na znanost, često traži zamjene za religiozno iščekivanje. Naglasio je da kršćanin ne može svesti smisao života na ono što svijet sam od sebe može ponuditi te da se kršćanska nada rađa iz Božje providnosti koja tiho, ali trajno djeluje.

Podsjetio je kako je uskrsnuće temelj naše vjere i jamstvo našeg iščekivanja. Govoreći o ranokršćanskim zajednicama u biblijskim tekstovima, pojasnio je da se očekivanje Kristova dolaska ne smije pretvoriti ni u lijenost ni u tjeskobno brojanje znakova vremena. Tumačeći Isusove slike o budnosti, posebno je izdvojio Lukin prikaz u kojem se gospodar pripasuje i poslužuje sustolnike, umjesto da bude posluživan te dodao pouku da se vjernik za Kristov drugi dolazak ne priprema izvanrednim djelima, nego tako da izvrši ono što mu je povjereno bez traženja nagrade. Predavanje je zaključio podsjećanjem na Isusov odgovor dobrom razbojniku kao znak da je i prije konačnog Kristova dolaska za vjernike pripravljen „međuprostor raj – paradeisos“.

Nakon pitanja koja su svećenici uputili predavaču, pastoralni vikar don Edvard Punda iznio je obavijesti iz Ordinarijata, progovorio o nekim pitanjima župničkoga upravljanja te podsjetio na Caritasove akcije u okviru nedjelje Caritasa, ali i na projekt „Spasi kunu“ koji uskoro završava. Naposljetku je najavio svečano misno slavlje povodom zatvaranja godine Jubileja koje će u splitskoj prvostolnici predvoditi splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić. Nadbiskup je u svome obraćanju obavijestio kako su biskupi HBK odlučili na nacionalnoj razini obilježiti obljetnice 1050. godina od smrti kraljice Jelene te 950 godina od krunidbe kralja Zvonimira, a proslava će se održati 10. listopada 2026. u Solinu.

Zatim je naglasio da se, promatrajući sve u svjetlu adventskog iščekivanja, i svećenici trebaju pitati što zapravo iščekuju. Istaknuo je kako kršćansko čekanje nije pasivnost, nego zauzetost i djelatnost jer „budnost znači biti budan u životu, biti djelatan.“ Pozvao je sve da ovo sveto vrijeme žive zauzeto i otvorena srca propovijedajući drugima, ali i njegujući vlastiti duhovni rast. Nadbiskup je na kraju udijelio prigodne darove svećenicima koji su ove godine proslavili srebrni i zlatni jubilej.