U oltaru bl. Bulešića izložena je njegova relikvija za trajno javno štovanje. Tom su prigodom, po rukama nadbiskupa Kutleše, sakrament svete potvrde primila 24 kandidata.

Nadbiskup je u homiliji, tumačeći Matejevo evanđelje, kroz prispodobu dva sina koja čovjek šalje na rad u vinograd, okupljenim vjernicima napose istaknuo nekoliko naglasaka za razmatranje. Navodeći negativan primjer pismoznanaca i farizeja, biskup je potaknuo okupljene da ne osuđuju one koji su u ranjeni grijehom ako im nisu ni pokušali ublažiti patnju. Nadalje je istaknuo važnost izvršavanja Božje volje, ne riječima, poput sina koji kaže „Evo me“ pa ne ode u vinograd, već djelima i životom vršiti volju Božju.

Krizmanicima je nastojao posvijestiti važnost slušanja roditelja, potaknuo ih je na zahvalnost prema roditeljima za sve ono što čine za njih, čak i ako je riječ o zabranama, jer roditelji im žele samo najbolje. Pozvao ih je da nauče da se samo radom i poštenjem dolazi do uspjeha te da je samo to način postizanja sretnoga života na zemlji. Roditelje krizmanika potaknuo je da vole svoju djecu, ali i neka ne čine grešku da im u toj ljubavi dopuštaju previše. Ponekad znati nešto uskratiti odgojna je metoda koja stvara odgovorne mlade ljude. Pozvao je roditelje na vjerodostojnost u pružanju pozitivnog primjera djeci, napose glede prakticiranja vjerskoga života.

Spominjući sedmu obljetnicu beatifikacije bl. Bulešića, mons. Kutleša je istaknuo da su za sve nas vjernike smrt i proglašenje blaženim mučenika Miroslava veliki povijesni događaj koji su razlog naše velike nade i utjehe. U osobi našega blaženika spaja se cjelokupna tragedija koja je pogodila pučanstvo Istre, Hrvatske i Europe tijekom prošloga stoljeća obilježenog trima velikim neljudskim sustavima – komunizmom, fašizmom i nacizmom. U osobi bl. Miroslava prepoznajemo pobjedu Kristova evanđelja nad totalitarnom ideologijom, pobjedu Božjih prava i savjesti nad nasiljem i ugnjetavanjem, pobjedu praštanja i pomirbe nad mržnjom i osvetom. Naš bl. Miro predstavlja svećenika i vjernika koji želi oprostiti i pomiriti se, očistiti sjećanje od mržnje pobjeđujući zlo dobrim tako da mu osveta postane oprost, zaključio je nadbiskup.

Na kraju misnoga slavlja, u završnim zahvalama, župnik domaćin Lino Zohil iznio je osnove podatke glede projekta izrade oltara i oltarnih pala te je istaknuo izraženo njegovanje kulta bl. Bulešića u toj župi. Sada su to dva posebna mjesta molitve i sabranosti u našoj crkvi, rekao je govoreći o novim oltarima. Naši će krizmanici, kao i cijela župa ovaj dan pamtiti s posebnom radošću, jer smo danas u našu sredinu još konkretnije primili našeg blaženog Miroslava čiju molitvu molimo na kraju svake mise te kojem svakoga 24. kolovoza hodočastimo pješice u Svetvinčenat, podsjetio je.

Relikvije je osobno donio i u oltar postavio postulator kauze bl. Miroslava Bulešića Preč. Mr. Ilija Jakovljević, na čemu mu zahvaljujem, rekao je župnik Zohil te izrazio nadu da će relikvije bl. Alojzija biti  donijete i postavljene u njemu posvećen oltar za sljedeće Stepinčevo, u veljači 2021. godine.

Neka Vas zagovor tih naših dragih Božjih ugodnika, koji su ponajprije bili Kristovi svećenici, prati i nadahnjuje u svakoj odluci Vaših zahtjevnih službi, kako biste i nadalje mogli djelovati na slavu Božju te na dobrobit svih svećenika i vjernika laika, cjelokupnog Božjeg puka u povjerenim Vam dijecezama, istaknu je u zahvali nadbiskupu Kutleši župnik Zohil.

Oltarne slike blaženika kardinala Alojzija Stepinca i svećenika Miroslava Bulešića rad su akademskog slikara Zlatka Milakovića iz Zagreba, oltare je od lokalnog kamena kirmenjak izradila Kamenoklesarska radionica Zohil iz Tončaki kraj Žminja na čelu s Darkom Zohilom i njegovim sinom Martinom Zohilom, a elektro radove su izveli Đani Radovčić i Radivoj Restović, rekao je župnik u završnim zahvalama te usto izrazio zahvalnost vrsarskoj gradskoj tvrtki Montraker.

I dok u nekim dijelovima svijeta vidimo prenamjenu sakralnih objekata u galerije i koncertne dvorane, u toj je nevelikoj župi na zapadnoj obali Istre niknula inicijativa izgradnje dva nova oltara, kako bi se jače izrazilo i potaklo čašćenje tih naših suvremenih blaženika, upravo po uzoru na niz prethodnih generacija koje su, potaknute vjerom, gradile crkve i oltare želeći častiti tada suvremene, ili davne, Božje ugodnike. Vjere dakle ima i danas, samo ju je, kako vidimo, potrebno pastoralno podržati, rekao je.