U Vrsaru održan tradicionalni križni put „Ka sv. Andriji“
Foto: Marino Martinčević // križni put Ka sv. Andriji u Vrsaru
Križni put na otvorenom „Ka sv. Andriji“ tradicionalno je održan na Petu korizmenu nedjelju, 3. travnja u Vrsaru.
i prolazi postajama uz put koji vodi do crkvice sv. Andrije.
Nakon pandemijskih izazova koje su pogodile i pastoralnu djelatnost ovogodišnja pobožnost križnog puta okupila je mnoštvo vjernika, ponajviše iz župa Porečkog dekanata, a priključila se i skupina vjernika iz pulske Župe sv. Ivana Krstitelja iz Pule, predvođena župnikom dr. sc. fra Đurom Hontićem, OFM Conv. Uz župnika domaćina vlč. mr. sc. Linu Zohila, pobožnost su predvodili župnik u Funtani i Fuškulinu vlč. Ivica Butković, župnik u Novoj Vasi i Tari vlč. Ivan Princ te pročelnik odjela za komunikologiju Hrvatskog katoličkog sveučilišta izv. prof. dr. Jerko Valković koji je po završetku pobožnosti izrekao prigodnu meditaciju.
Prof. Valković je sve nazočne pozvao da zastanu pred misterijem Kristove patnje pred kojom svaka riječ postaje izlišna. Nadalje, naglasio je da pitanje patnje, zla, smrti i trpljenja ostaju misterij na koje nijedna znanost nije dala adekvatan odgovor. Pred tim se stvarnostima čovjeku nameću pitanja: „Zašto? Čemu?“ koja su posebice aktualna ove korizme kada Ukrajina trpi bešćutnu agresiju. Zašto ljudi i narodi žele ovladati drugim narodima? Sve je to rezultat čovjekove napasti da ovlada drugim, naglasio je.
No, kako Bog gleda na patnju u svijetu? Odgovor na to pitanje daje sv. Ivan evanđelist kada kaže da je Bog dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne nego da ima život vječni. Bog nije poslao Sina da osudi svijet nego da se svijet po njemu spasi. Kristu je bilo poznato ljudsko srce, znao je kako se čovjek odnosi prema Bogu. Upravo je razapinjanje Krista na križ konkretni znak radikalnog odbijanja Boga. No, Bog je unatoč tomu, tako ljubio svijet da je dao svog Sina Jedinorođenca.
Prof. Valković je naglasio da se i vjernici ponekad pitaju nije li bolje zatvoriti se svijetu. No, Isus se zbog grijeha svijeta nije sustezao postati jedan od njih. Koji je poziv vjernika koji 20. stoljeća nakon što je Isus hodao Zemljom obitavaju na ovom svijetu? Isus je prije nego li je Uzašao na nebo rekao svojim učenicima da ostanu na ovom svijetu, ali da ne budu od svijeta, da se ne suobličuju ovomu svijetu. A kako živjeti da se ne suobličuje ovomu svijetu? To znači imati usmjeren pogled na Isusa Krista. Isusa pred izazovom patnje, pred izdajom, pred trpljenjem i smrću ne smije se izgubiti iz vida, a na to Crkva posebno poziva u danima Velikog tjedna.
Prof. Valković svim nazočnima zaželio je da im dani Velikog tjedna budu dani poniranja u misterij Isusova života, da Božjim očima gledaju na stvarnost patnje i smrti.
Naposljetku, naglasio je, nakon patnje i smrti dolazi Uskrs, kao dan, kao trenutak koji otvara perspektivu novosti života, nešto što ne može pružiti nitko osim Krista. A odgovor koji nam Isus nudi nisu isprazne riječi ni puka obećanja već vlastiti primjer, zaključio je prof. Valković.
Nakon toga Župni zbor Župe sv. Martina otpjevao je dvije korizmene pjesme. Župnik je sve pozvao da se počaste kolačima i pićem te je svima zahvalio na sudjelovanju i pomoći te sve nazočne pozvao da i dogodine na Petu korizmenu nedjelju sudjeluju u pobožnosti križnoga puta „Ka sv. Andriji“ u Vrsaru.
