Susret je okupio tridesetak sudionika – profesora, studenata, vjeroučitelja i drugih zainteresiranih – a moderirao ga je prof. dr. sc. Nenad Malović. Na početku je okupljene pozdravio dekan prof. dr. sc. Mario Cifrak, istaknuvši važnost kontinuiteta ovakvih susreta i njihovu povezanost s istraživanjem duhovnosti kao temelja održive budućnosti.

Prvo izlaganje održao je prof. dr. sc. Franjo Podgorelec na temu „Može li se kršćanska duhovnost odgajati?”. U svom izlaganju naglasio je da je duhovnost ponajprije dar milosti i dinamičan odnos s Kristom, koji prethodi svakom odgojnom nastojanju. Istaknuo je kako je u kršćanstvu ključno najprije slobodno prihvaćanje osobe Isusa Krista. Sadržaj vjere (fides quae) dolazi kao logična posljedica čina vjere (fides qua). Duhovni rast odvija se kroz proces suobličenja Kristu po Duhu Svetome, uz važnu ulogu zajednice i svjedočanstva vjernika. Zajednica je korektiv individualne duhovnosti i jamstvo autentične duhovnosti. Posebno je naglasio da samoodgoj proizlazi iz već primljenog dara te predstavlja odgovor na Božje djelovanje u čovjeku.

Drugo izlaganje pod naslovom „Duhovnost i odgoj za lijepo” održao je izv. prof. dr. Ivan Dodlek. Govorio je o umjetnosti kao važnom putu prema transcendenciji, ističući njezinu sposobnost da vodi prema kontemplaciji i dubljem razumijevanju stvarnosti. Podsjetio je na povijesnu ulogu umjetnosti u kršćanstvu te naglasio njezinu odgojnu dimenziju i danas. Posebno je upozorio na fenomen „kiča“ koji banalizira stvarnost i zatvara čovjeka u površnost, nasuprot autentičnoj ljepoti koja ima mistagošku dimenziju i može potaknuti osobni i društveni preobražaj.

Treće izlaganje održao je doc. dr. sc. Ivan Majić. U okviru teme „Suvremene kulturne ponude i duhovnost“ promišljao je odnos duhovnosti i suvremene kulture. Upozorio je na tendenciju da se duhovnost u današnjem kontekstu svodi na nešto privatno ili sredstvo osobne učinkovitosti, dok je kultura oblikuje kroz različite ideološke i tržišne obrasce. Istaknuo je kako takvo okruženje često marginalizira duhovnost i potiskuje je iz javnog prostora. Naglasio je potrebu kritičkog, ali i dijaloškog odnosa prema kulturi, pri čemu je važno ne odbacivati je, nego je nastojati prožeti autentičnim duhovnim sadržajem.

Nakon izlaganja razvila se rasprava u kojoj su sudionici otvorili niz aktualnih pitanja: odnos duhovnosti i emocija, fenomen tzv. „feel good“ duhovnosti, važnost zajednice za življenje autentične duhovnosti, uloga umjetnosti u odgoju za lijepo, kao i izazovi koje pred duhovnost stavlja suvremena kultura.