Biskup Pozaić u predstavljanju knjige osvrnuo se na prošlost kada su se za ubojstvo nerođenih tražili različiti razlozi: uime ideološke orijentacije, teške društvene materijalne situacije sebičnih interesa, političke korektnosti, straha…

“Pred trudnom ženom nalazimo se pred dvije osobe – majkom i djetetom. Embrij, fetus, nije organ majke, nego je novi jedinstveni organizam, novo biće.”

Mons. Pozaić istaknuo je problem lingvističkog inženjerstva, odnosno sugestivnoga lažnog rječnika, koje je u ulozi zla. Kazao je kako se prema potrebi novo ljudsko biće naziva konceptus, biološki materijal, nakupina stanica. “Abortus više nije ubojstvo, nego prekid trudnoće. Govori se i o pravu na izbor. Ne kaže se da je to afirmacija lažnog prava na prohtjevno ubojstvo. Umjesto eutanazije, govori se o dostojanstvenom umiranju”, ustvrdio je biskup Pozaić.

“U definiciji obitelji ne bi se smjelo spominjati oca, majku i dijete. Dijete napose smeta. Ako se izbaci dijete, obitelj može biti bilo što.”

Biskup se osvrnuo i na demografsku katastrofu u hrvatskom narodu i na Zapadu općenito. Vlada silan strah od nedostatka ljudi i seobe naroda, kazao je, te podsjetio kako je u lipnju 2017. godine u publikaciji Ujedinjenih naroda o demografiji dana procjena stanovništva u svijetu i Hrvatskoj. Prognoza UN-a bila je alarmantna: Hrvatskoj prijeti demografski kolaps. “Već je sada Hrvatska pusta zemlja i priziva nove stanovnike”, kazao je mons. Pozaić.

Osvrnuo se i na političku korektnost koja se danas snažno ističe. No, što je s moralnom korektnošću, pravednošću, vjernošću, istinoljubljivošću, upitao se biskup.

Podsjetio je i na riječi Benedikta XVI. koji je upozoravao na diktaturu relativizma koja ništa ne priznaje kao konačno i koja kao zadnje mjerilo dopušta samo vlastito ja i njegove želje. Govorio je i o moralnosti zakona.

“Zakon je vanjski društveni čuvar vrednota i ne smije biti nemoralan. Nemoralan zakon ne obvezuje, izaziva savjest na protivljenje i osporavanje, budi priziv savjesti.”

Biskup se osvrnuo i na govor pape Franje Svjetskoj udruzi katoličkih liječnika, kojoj je poručio da ako ih Hipokratova zakleta obvezuje da uvijek služe životu, onda ih evanđelje još više potiče da ga uvijek i posvuda vole kada mu je potrebna osobita skrb, a to je očito na početku i pri kraju života.

“Drama savjesti priziva priziv savjesti. Branimo pravo na fizički integritet. Branimo pravo na moralni integritet.”

“S velikim nestrpljenjem i nadom očekivana je knjiga ‘Pobačaj. Drama savjesti’ i drago mi je da je danas pred nama”, kazao je biskup, te zahvalio autoru i zaslužnima za izdavanje knjige.

Dr. Borovečki predstavila je sadržaj knjige i kazala da je izvrsno pregledno štivo za svakoga tko se želi baviti pitanjem pobačaja: pravnicima, liječnicima, filozofima, teolozima, ali i svima koji su zainteresirani za to pitanje bez obzira koje gledište zastupali.

“Samo se kroz dijalog i detaljno upoznavanje argumenata svih, bez obzira tko oni bili u raspravi o pobačaju, može uistinu doći do istinskog dijaloga o tom pitanju koje je ovom društvu neizmjerno potrebno. Samo se propitkivanjem vlastitih stavova i otvorenošću za dijalog dolazi do iskrenoga društvenog konsenzusa, ali se jasno promišlja o povijesnom ukorijenjenju i putu nekog društva, pa tako i hrvatskog.”

Treći predstavljač knjige dr. Bekavac kazao je kako se danas govor o pobačaju suvremenom čovjeku čini skandaloznim.

“Suvremeni čovjek drži da govor o pobačaju, tj. drami savjesti mora biti daleko od njegovih misli, očiju i ušiju.”

Fra Ante ustvrdio je kako suvremeni čovjek kao da ne želi slušati, gledati, razumjeti, spoznati svu dramatičnost i moralno zlo hotimičnog čina ubojstva nedužnoga ljudskog bića.

Na kraju je autor knjige dr. Matulić zahvalio najprije Bogu, a onda i predstavljačima, kao i svima nazočnima.