Blagdan je svečano proslavljen u Župi sv. Ilije u Metkoviću na Predolcu, Župi Opuzen na Podgradini, Otrić – Struge na Gračini, te Župi Vidonje u Mliništu. Župa sv. Nikole biskupa iz Metkovića slavi sv. Roka kao suzaštitnika u crkvi Sv. Nikole u Borovcima. Do iseljenog brda Rujnice, gdje se nalazi crkva Sv. Roka, vjernici su na misno slavlje hodočastili pješice oko sat vremena. U jutarnjim satima misno slavlje predvodio je župnik Desana i Rogotina don Ivica Barišić, kao i večernju misu u Podrujnici ispred kapele Sv. Roka. To je bila i njegova oproštajna misa zbog premještaja. U koncelebraciji je bio župnik Bagalovića don Damir Bistrić.

Govoreći o svecima don Ivica je istaknuo kako često imamo krivu sliku o njima. To su bili ljudi sa svojim slabostima kao i mi, ali su se znali boriti protiv slabosti i zla u sebi i oko sebe, ne svojim snagama, jer zlo je jače od nas, zlo pobjeđuje ako nema Božjeg prsta, ako nismo blizu Gospodina. „Svetac je čovjek koji nikada ne odustaje od borbe, sveci su različiti od drugih, jer, oni su živjeli za nešto više, zato su sveci bili čudaci za ovaj svijet, spremni izgubiti život za bolji život u nebu. Mnogi zapravo nisu dobro započeli svoj život, a što je najvažnije – svaki svetac je dobro završio svoj život! Svetac se ne osvećuje, traži jedino Boga, prezire dobra i časti ovoga svijeta, težeći samo za nebeskim dobrima, svoju sreću nalazi jedino u Bogu i u svemu se podvrgava Božjoj volji“, naglasio je.

Vjerski odgoj svetom Roku najviše je prenijela njegova majka. Nakon što je kao mladić ostao bez roditelja, prodao je sve što je imao i novac podijelio siromasima. Tako je stupio u Treći red sv. Franje, susretao je zaražene od kuge, pružao im svakodnevnu pomoć, služio oboljelima. I sam je obolio od kuge i mnogo propatio. Ubrzo nakon njegove smrti, po njegovu zagovoru, događala su se razna čudesa. Za njegova života mnogi ga nisu prepoznali jer je bio izobličen od bolesti.

„Trudimo se prepoznati svetost svetog Roka u svim našim ranama, našem vremenu – kad se najviše prikazuje ono negativno, kad je svaki deseti kršćanin progonjen zbog vjere, kad su na djelu nove ideologije, kad se zlo, loše, proglašava novim dobrom, kad Europa više nije kršćanska, jer se odrekla svojih kršćanskih korijena, kad prolazne stvari zauzimaju najvažnija mjesta. Sveti Roko bio je ispunjen Božjim darom, bio je ono što je Bog od njega tražio, čovjek vjere, pa i mi večeras sa sv. Rokom uputimo zajedničku molitvu – Veliki sveti Roko, koji si od Boga pozvan biti poseban zaštitnik protiv kuge i svih drugih teških bolesti, tebi odajemo čvrsto povjerenje, sačuvaj naše tijelo od svih zaraza, nevolja, bolesti, ali te još više molimo za zaštitu protiv najveće bolesti koja nas muči – a to je grijeh“, zaključio je homiliju don Ivica.