„Jesmo li večeras među onima koji prepoznaju Isusa na križu i s križem? Jesmo li prepoznali Isusov križni put kao put spasenja čovjeka i cijelog svijeta“, zapitao se u homiliji biskup Ivas. Uputio je na nužnost vjerničkog zajedništva i okupljanja u zajednicama.

„Mi smo ovdje večeras jer Crkva vjeruje da čovjek može biti spašen snagom Božje ljubavi koja je na križu pokazala svu svoju darovitost. Na nama je da čuvamo poruku dolačkog križa i još više da živimo duh ljubavi Božje u svojim srcima, obiteljima i gradu; jer jedno je istina – samo ljubav Božja spašava. Križu sveti tebi se klanjamo i uzdišemo: spasi nas“, zaključio je homiliju biskup Ivas.

Dolačko raspelo doplutalo je na obale Doca između 1400. i 1420. godine. Raspelo je od tog 15. stoljeća pa do danas neprekidni predmet štovanja i pobožnosti, makar mnogim današnjim Šibenčanima malo poznato ili čak potpuno nepoznato. Križ je po prastaroj predaji doplutao na jednoj gredi, a iz mora su ga izvadili ribari i odnijeli u kuću braće Šestanović, u kojoj je odmah po dolasku križa ozdravila njihova od rođenja gluhonijema sestra.
Taj neobični događaj uzbudio je vjernike koji su odlučili to čudotvorno propeće smjestiti u katedralu, smatrajući da će to biti najprikladnije i najdoličnije mjesto. Na dogovoreni dan u svečanoj procesiji ponijeli su Dolačani i građani propelo prema katedrali, ali tek što su došli pod tadašnji benediktinski samostan Sv. Katarine, kod mjesta zvanog ‘Mostić’ najednom se podigla strašna nevera, a more toliko nabujalo te nisu mogli dalje. Isto su pokušali i sljedeća dva dana, ali oluja nije prestajala, što su vjernici prepoznali kao Božji znak da se propeće ponese i smjesti u dolačku crkvu.
Šibenski biskup Bogdan Pulšić dolačku crkvu posvećenu Gospi 1421. godine posvetio je sv. Križu, a Dolac je tri godine kasnije proglasio samostalnom župom i imenovao prvog župnika. Dolačani su štovali svoje propeće, ali sveopće štovanje nastalo je 1483. zbog neobične pojave koja je digla na noge cijeli grad. Te je godine, točno na Veliki četvrtak 26. ožujka u poslijepodnevnim satima dolačko propeće prokrvarilo. Još se jedno čudesno krvarenje ponovilo uoči blagdana Našašća sv. Križa 2. svibnja 1812.