Fra Iko je počeo propovijed odgovorom blaženog Alojzija Stepinca osobi koja ga je upitala kako on vidi budućnost hrvatskog naroda. Blaženik je odgovorio: „Dok god moj narod časti Blaženu Djevicu Mariju ne bojim se za njegovu budućnost“. Zatim je govorio o četiri vrednote blaženog kardinala Alojzija Stepinca, ili kako je rekao u svetištu Marije Bistričke 3. listopada 1998. papa Ivan Pavao II. na svečanom euharistijskom slavlju proglašenja blaženim sluge Božjeg kardinala Alojzija Stepenica, točke koje su svojevrsni kompas za orijentaciju vjernicima: vjera u Boga, poštovanje čovjeka, ljubav prema svima sve do praštanja i jedinstvo s Crkvom kojoj je na čelu Petrov nasljednik.

Blaženi Alojzije je bio osoba koja se nije bojala trpljenja i patnje za Istinu i istinu. Rekao je 3. listopada 1946. na sudu: „Ja sam za svoje uvjerenje sposoban podnijeti ne samo ismjehivanje, prezir i poniženje, nego jer mi je savjest čista, pripravan sam svaki čas umrijeti.“ Dopustio je da Bog odgaja njegovu savjest i nije ju izdao ni u najtežim trenucima. Držao je svoje obećanje dano Kristu i Crkvi unatoč prijetnjama. On je poticaj i primjer vjernicima koji žive u ovom vremenu kako je presudno živjeti po ispravnoj savjesti i držati se temeljnih životnih obećanja. U drugom dijelu govorio je o sadržaju pisma kojeg je blaženi kardinal Alojzije Stepinac napisao svojoj sestri Štefaniji 1953. U tom pismu kardinal je zamolio svoju sestru da ne dopusti da je obuzme mržnja i osveta prema onim koji su joj mučili sina dok je služio vojsku. Kardinal joj piše kako je karakteristika komunista da mrze, osvećuju se, pljačkaju i ubijaju. Pozvao je sestru na molitvu za one koju su joj mučili sina jer su oni najnesretniju ljudi na svijetu.

Na kraju mise izmolili su svi zajedno Molitvu za proglašenjem svetim blaženog Alojzija Stepinca.

Liturgijsko pjevanje predvodio je veliki zbor pod vodstvom orguljašice prof. Petre Hrvačić i Lovre Uzelca. Nakon mise vjernicu su se okupili u župnoj dvorani na druženje.