Euharistiju je predslavio duhovnik udruge don Mladen Parlov, a koncelebrirao je gvardijana i župnik fra Frano Delić.

U homiliji don Mladen je podsjetio na riječi bl. Ivana Merza koji je svoje suvremenike upozoravao na opasnost ideologizacije vjere i Crkve. „Dušan Žanko pisao je, tada već pokojnom, Merzu 1938. U zore smo te puštali sama, da skupa sa dobrim ženama prikazuješ Ocu žrtvu hvale, a mi smo dolazili kasnije sa bubnjevima i zastavama, da nas se bolje vidi, prepuni sebe i organizacijske snage, koju si ti smatrao tek jednim od sredstava za uspon duha, a ne ciljem svih moralnih i materijalnih hekatomba“, citirao je.

Na kraju slavlja, prisutnima se obratio predsjednik udruge Radoslav Zaradić. „Sv. Benedikt uči nas važnosti molitve u našoj svakodnevnici, prepunoj različitih distrakcija. Ora et labora (et lege), odnosno moli, radi i uči opominje nas da uvijek ostanemo u razmišljanju i povezanosti s Bogom. Benediktovo Pravilo naglašava vrijednost zajednice – obiteljske, vjerničke i narodne/nacionalne te važnost uzajamne podrške, poniznosti i služenja.

Poslije mise održana je tribina „Sveti Benedikt – velikan svjetske religiozne i kulturne baštine“ na kojoj su sudjelovale Martina Rubić, Danijela Visković-Veršić i Anita Vuletin. Moderator je bio Nikola Milanović, član Upravnog vijeća Udruge.

Prof. Rubić održala je predavanje „Život sv. Benedikta. U uvodnom dijelu osvrnula se na istraživanje koje je provela među 50-ak poznanika te zaključila kako se, zapravo, malo zna o tom kršćanskom svecu. „Općenito, malo je povijesnih izvora koji govore o životu i djelu sv. Benedikta. Svakako je najznačajnije svjedočanstvo pape Grgura I. Dijalozi o čudesima italskih otaca iz VI. stoljeća“, podsjetila je.

Osvrnula se i na popularnu medaljicu sv. Benedikta. „Njezino porijeklo nije utvrđeno, dok prvi spomen datira iz 1741. Ona prikazuje sv. Benedikta kako drži križ u desnoj ruci i Pravilo u lijevoj. Uz njega, na jednoj se strani nalazi razbijena čaša iz koje izlazi zmija otrovnica, a na drugoj gavran. Na njoj je otisnuto više riječi na latinskom jeziku: o križu, prisustvu Boga i porazu zmaja koji simbolizira sotonu. Glavni dio službenog znaka Hrvatske udruge Benedikt također je ta medalja, sa simbolima hrvatskog grba i trobojnice. Oko križa se nalaze zaokružena slova CSPB, što znači: Crux sancti Patris Benedicti – Križ Svetog oca Benedikta te izreka Moli i radi, na latinskom i hrvatskom jeziku“, objasnila je.

O značajnom doprinosu benediktinaca europskoj kulturi, širenju pismenosti i znanosti, razvoju poljoprivrede i obrtništva izlagala je prof. Visković-Veršić. „Benediktinci su najstariji crkveni red. Prema predaji, ženski red benediktinki osnovala je Benediktova sestra Skolastika. Ostavili su značajan utjecaj i na području Hrvatske. Prvi redovnici borave na prostoru male hrvatske kneževine već u IX. stoljeću na Trpimirovu dvoru. Uz taj crkveni red vezani su i najznačajniji hrvatski pisani spomenici, poput povelje kneza Trpimira i Bašćanske ploče. Tijekom vremena, na hrvatskom povijesnom prostoru postojalo je više od sto muških i oko pedeset ženskih benediktinskih samostana, dok ih je danas osam sestara benediktinki (Krk, Cres, Rab, Pag, Zadar, Trogir, Šibenik, Hvar) i jedan ‚muški‘ benediktinski samostan na Pašmanu.

O izvorima, strukturi, tekstu, jeziku i stilu Pravila govorila je prof. Vuletin. „Najznačajnije pisano djelo sv. Benedikta zasigurno je Pravilo. Pisao ga je gotovo cijeli život i nije ga dovršio. Riječ je o zbirci monaških pravila i propisa kojima se uređuje život u samostanskoj zajednici. Iako je pisano prije gotovo 1500 godina, iznenađujuće je suvremeno, naročito posljednja poglavlja. Pravilo se vrlo brzo pojavilo u zemljama srednje Europe u VII. stoljeću, a kroz dva stoljeća proširilo se cijelim europskim kontinentom zahvaljujući Karlu Velikom“, istaknuto je na tribini.