Uz pokojnikova brata i njegovu najbližu rodbinu, ispraćaju su nazočili župnik iz rodnog Pribislavca, svećenici iz Varaždina i okolice, iz Bjelovara (gdje je vršio zadnju pastoralnu službu), brojna braća franjevci, časne sestre i vjernici.

O pokojnom fra Albinu govorio je fra Ante Perković, koji je s njim stigao u franjevačko sjemenište ujesen 1960. godine. Istaknuo je da su kroz godine formacije radosno živjeli svoje zajedništvo i napredovali u svetome zvanju, koje su onda predano vršili kao svećenici. Fra Albina je opisao kao pozitivnog, staloženog, mirnog i veoma pobožnog redovnika. Nije se izvlačio od dužnosti i poslova, rado se angažirao u svim programima koje je zajednica poduzimala. Ozbiljno je svemu pristupao i brzo napredovao u znanju i duhovnosti. Rado je s drugima komunicirao i imao je uravnotežene i utemeljene prosudbe, kako o događajima, tako i o ljudima. Provincija ga je poslala na studij psihologije s nakanom da se uključi u odgoj naših kandidata, no fra Ante smatra da se zbog pretjerane želje da sve bude dobro pripremljeno i položeno taj plan nije ostvario, pa se fra Albin uključio u redoviti pastoral. Tu se pokazao vrlo odgovornim i predanim, kako u Njemačkoj, tako i u Hrvatskoj. Svoje je pouzdanje stavljao u Gospodina, bio je jednostavan, dobro raspoložen i radostan u življenju svoga redovničkoga i svećeničkoga poziva.

Na početku mise zadušnice provincijal fra Ilija je pozdravio sve nazočne i posvijestio stvarnost novosti u koju smo svi uronjeni u slavlju nekrvne Žrtve Novoga zavjeta. Slaveći euharistiju za naše drage pokojne uključeni smo u stvarnost Boga darovatelja života i uvira svih naših nadanja. U Njemu nalazimo snagu i ispunjenje, kako u našoj krvnoj povezanosti s bratom kojega smo prepoznavali kao „našega“, tako i s vjernicima kojima je služio kao svećenik i pastir.

U svojoj homiliji fra Ilija je naglasio pokojnikovo zanimanje za psihologiju i činjenicu da je i svoje svećeničko poslanje nastojao vršiti na način psihologa. Za one koji su mu se povjeravali, osobito u svojim poteškoćama i traženjima, znao je prirediti svojevrsne dosjee, pristupajući im studiozno i nastojeći im pomoći kako je najbolje mogao. S pogledom na ono što je u životu fra Albin radio, propovjednik je naglasio obvezu da čuvamo dobru uspomenu jedni na druge i ne zaboravimo na uloženi trud u rad zajednice i dobro ljudi s kojima nas Bog u svojoj providnosti povezuje. Ne bismo smjeli jedni druge zaboraviti jer postoji nešto što nas obvezuje. Stoga je izrekao „hvala“ fra Albinu u ime cijele Provincije za sve dobro što je učinio za svoga života, kao i za muke koje je trpio, sve do ove posljednje teške bolesti koju je nosio. Po riječima Evanđelja koje je izabrano za misu (Mt 11, 25-30) upravo odlazak s ovoga svijeta često pokazuje našu krhkost, tjelesnu slabost i malenost pred Bogom, koji je dobri i milosrdni Otac. On je Onaj u čijem domu ima mnogo stanova, te se nadamo da je primio i našega pokojnog brata.

pok. fra Albin Novak

Pri kraju misnoga slavlja pročitana je sažalnica-pismo bjelovarsko-križevačkoga biskupa msgr. Vjekoslava Huzjaka. U njoj se biskup dirljivim riječima oprostio od svećenika koji je pet godina djelovao u gradu Bjelovaru, izrazivši sućut braći franjevcima i rodbini pokojnika. Zahvalio je za predani život fra Albina za Boga, Crkvu i Red manje braće. Posvjedočio je da se rado sjeća zajedničkih susreta, te ga opisao kao osobu koja je uvijek zračila blagošću, toplinom i iskrenošću. Na sve nazočne na ispraćaju zazvao je Božji blagoslov.

Gvardijan Samostana sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu fra Ivan Miklenić na kraju je zahvalio svima nazočnima za blizinu i svjedočanstvo vjere. Na osobit je način spomenuo najbližu rodbinu, za koju se fra Albin zanimao, pratio ih i rado se s njima susretao za života. Uputio je zahvalnu riječ i vjernicima iz Pribislavca, koji su stigli sa svojim župnikom, kao i vjernicima i braći franjevcima iz Bjelovara. Fra Ivan je zahvalio i predvoditelju slavlja fra Iliji, koji uvijek s posebnom brigom i pažnjom prati život i rad varaždinskoga franjevačkog bratstva.

Fra Albin Novak, član Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, okrijepljen svetim sakramentima blago je u Gospodinu preminuo u bolnici u Varaždinu u utorak 17. rujna 2019. godine u 75. godini života, 58. redovništva i 49. svećeništva.

Rođen je 23. ožujka 1945. godine u Pribislavcu kod Čakovca, od oca Franje i majke Rozalije r. Novak. Nakon osnovne škole stupio je u franjevačko sjemenište. U novicijat Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda ušao je 22. srpnja 1962. godine u Cerniku dobivši ime fra Albin. Nakon godine novicijata, 23. srpnja 1963. godine položio je prve redovničke zavjete. Svečane redovničke zavjete položio je 2. ožujka 1969. godine, a za svećenika je zaređen 19. ožujka 1971. godine u Asizu u Italiji. Studirao je psihologiju u Njemačkoj u Münsteru. Kao svećenik bio je na službi u Münsteru i Landau (Njemačka), u Samoboru, Osijeku – Jug, Zagrebu – Siget, Kloštar Ivaniću, u Rijeci na Trsatu, Čakovcu, Bjelovaru, a od 2017. godine u samostanu u Varaždinu na oporavku. Tijekom svojega redovničkoga i svećeničkoga života obavljao je službe župnog vikara, vikara i ekonoma samostana, duhovnika i ispovjednika, duhovnog asistenta OFS-a i duhovnog asistenta Udruge katoličkih liječnika i medicinskih sestara.