Biskup Janjić je u homiliji govorio o tajni smrti koja je rasvjetljenja Kristovim uskrsnućem te je naglasio kako je „p. Jakov svoj život ispunio bogatim redovničkim i svećeničkim životom. Bio je na duhovnoj usluzi čovjeku koji je tražio od njega pomoć. Znao mu je dati savjete. Zahvalni smo Bogu da je p. Jakov bio dobar tumač Božje riječi, djelitelj Božjih otajstava i da je bio dobar ispovjednik. Volio je Boga, volio je svoju redovničku zajednicu, volio je svoj svećenički život i volio je brata čovjeka.“

Riječi sućuti biskup je uputio članovima obitelji, rodbini, isusovcima na čelu s provincijalom Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Daliborom Renićem i svim župljanima te je zahvalio medicinskom osoblju Kotora i Podgorice, kao i vatrogascima i susjedima koji su dali sve od sebe da spase život o. Jakova.

Pogreb o. Jakova Jurendića

Sprovodne obrede predvodio je o. Marijan Bešlić DI, a okupljenima se u ime provincijala obratio o. Pero Mijić Barišić koji se prisjetio životnog puta pokojnog o. Jurendića te izrazio zahvalnost za dar njegova života: „Zahvalni smo Bogu za život i redovničko djelovanje p. Jakova, koje je donijelo mnoge plodove za duše. Hrvatska pokrajina Družbe Isusove zahvalna je svima koji su pomogli u teškim trenucima nesreće u redovničkoj kući u Kaluđerovini, napose onima koji su pritekli u pomoć povrijeđenom p. Jakovu, a to su brižni susjedi, vatrogasci i medicinsko osoblje Tivta, Kotora i Podgorice. Sućut napose izražavamo članovima Jakovljeve obitelji i rodbine“.

O. Jakov Jurendić, član Hrvatske pokrajine Družbe Isusove, preminuo je 12. svibnja, okrijepljen svetim otajstvima, u 71. godini života i 51. godini redovništva, u Kliničkom centru Crne Gore u Podgorici od posljedica nesretnog slučaja eksplozije plina u kuhinji redovničke kuće u kojoj je stanovao.

O. Jakov Jurendić je rođen 13. rujna 1948. u Pećniku (BiH), u Bosanskoj Posavini, u vjerničkoj obitelji oca Alojzija i majke Ane, uz braću Ivu i Marka te sestre Mariju, Stanu i Tereziju. Nakon osnovne škole u Modriči, nastavio je školovanje u malom sjemeništu u Dubrovniku, a zatim stupio u isusovački novicijat u Zagrebu. Prve zavjete položio je 1970. godine. Srednju školu završio je u Nadbiskupskoj klasičnoj gimnaziji u Zagrebu. Nakon studija filozofije, praktikuma u Međubiskupijskom sjemeništu u Zagrebu, te studija teologije, za svećenika ga je zaredio kardinal Franjo Kuharić u Zagrebu 1980. godine. Nakon ređenja, o. Jakov je studirao teologiju u Parizu i psihologiju na sveučilištu Salesiana u Rimu. Obnašao je dužnosti župnog vikara u Osijeku i Zagrebu, vjeroučitelja u Savskom Nartu, a od 1999. do 2008. bio je vojni kapelan pri Vojnom ordinarijatu u Republici Hrvatskoj. Kao vojni kapelan koristio je svoje stručno znanje u uspješnoj psihološkoj pomoći ratnim stradalnicima. Zatim je živio u isusovačkim zajednicama u Sarajevu i Beogradu, a od 2017. u Kaluđerovini u Kotorskoj biskupiji, gdje je pomagao na župama Bogišići i Krašići. U Kotorskoj biskupiji bio je omiljeni ispovjednik i voditelj duhovnih obnova i tribina.