Umro časni brat Ivan Kolarević „umjetnik za izradu talara“
Časni brat isusovac Ivan Kolarević
Isusovac časni brat Ivan Kolarević umro je 7. studenoga u isusovačkoj zajednici u Zagrebu na Fratrovcu, u 91. godini života i 61. godini redovništva. Sprovod će biti u utorak 12. studenoga u 11.40 sati na Gradskom groblju Mirogoj u Zagrebu. Misa zadušnica služit će se u Bazilici Srca Isusova, neposredno nakon sprovoda, odnosno u 13.15 sati.
Brat Ivan Kolarević rođen je u Đakovu 6. ožujka 1929. godine u siromašnoj zemljoradničkoj obitelji. Otac Franjo i majka Marija, rođena Fišler, imali su još dvoje starije djece. Osnovnu školu završio je u Đakovu, a 1946. postigao je obrtničku izobrazbu za krojačkog pomoćnika. Nakon odsluženog vojnog roka 1951., molio je i razmišljao što je za njega volja Božja. Godine 1958. primljen je u isusovački prednovicijat, a godinu dana kasnije i u novicijat u Zagrebu kao kandidat za časnog brata.
Nakon novicijata obavljao je službe sakristana, vratara, a ponajviše krojača, u isusovačkim zajednicama u Sarajevu, u Palmotićevoj u Zagrebu, u Osijeku i Dubrovniku. Od 1967. do 1978. radio je kao krojač u Generalnoj kuriji Družbe Isusove u Rimu. Za njega je to bilo izvanredno razdoblje života, kad je upoznao mnoge uzorne redovnike iz vodstva Družbe i upio dubine ignacijevske duhovnosti.
Nakon povratka u Hrvatsku, radio je u Kolegiju na Jordanovcu, a od 1983. pa sve do jeseni 2019. kao krojač u Palmotićevoj. Među subraćom je dobio naslov: „umjetnik za izradu talara“ (klasičnog isusovačkog redovničkog odijela). Radio je taj posao s vidljivom ljubavlju, posebno kad su dolazili novi kandidati za Družbu Isusovu. Cijeloga života resile su ga vjernost molitvi i radu, vedrina i pobožna razboritost, kojima je stekao veliki ugled među subraćom. Napose je uzorno kršćanski podnosio tegobe posljednjih nekoliko godina, kad mu se zdravlje pogoršalo.
Njegova poruka kandidatima za redovništvo je sljedeća: „Osjeti li netko Gospodinov poziv za duhovno zvanje, posebno za brata, mora znati da se taj poziv može ostvariti samo molitvom, žrtvom i željom samo Gospodinu i dušama služiti. Bit će iznenađenja. Gospodin će koji puta križati naša očekivanja. Ali na kraju On nagrađuje, kako samo On zna i hoće: stostruko već u ovom životu, a ona neizmjerna nagrada čeka nas u vječnosti“.