Umro fra Roko Špionjak

Tolisa, (IKA) – Fra Roko Špionjak, svećenik Franjevačke provincije Bosne Srebrene preminuo je u 68. godini života, 48. redovništva i 42. svećeništva nakon teške bolesti u bolnici u Zagrebu u četvrtak 7. kolovoza. Pokopan je 9. kolovoza u samostanskom groblju pokraj crkve Uznesenja Marijina u Tolisi. Misno slavlje u župnoj crkvi u Tolisi uz mnoštvo okupljenih vjernika predvodio je pomoćni vrhbosanski biskup Pero Sudar. Koncelebrirali su provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Mijo Džolan i stotinjak svećenika. Biskup Sudar u svojoj je homiliji istaknuo smisao života i trpljenja, smisao ljudske boli i patnje, te veličinu poziva kojim zove Krist: “Dođite blagoslovljeni Oca mojega!”. Izrazio je sućut u svoje osobno ime i u ime kardinala Vinka Puljića samostanu, rodbini i svima koji osjećaju gubitak, opominjući da sve što ide Bogu nije gubitak, nego dobitak na duhovnom planu. Od pokojnika su se oprostili i dr. Galib Šljivo, veliki pokojnikov prijatelj i suradnik, gvardijan fra Blaž Marković i provincijal Džolan. Nakon mise pokojnik je ispraćen od mnogobrojnih prijatelja, rodbine, redovnica i svećenika na novo samostansko groblje. Pogrebne obrede predvodio je provincijal Bosne Srebrene.

Fra Roko Špionjak je rođen u Baziku, župa Domaljevac kod Bosanskog Šamca, 19. lipnja 1936. Stupio je u novicijat 14. srpnja 1955. u Kraljevoj Sutjesci. Svečane je zavjete položio 8. prosinca 1959. u Sarajevu. Filozofsko-teološki studij pohađao je na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu i Teološkom fakultetu. Diplomirao je 1966. Za svećenika je zaređen 15. srpnja 1962. u Fojnici. Mladu je misu slavio u Domaljevcu 26. srpnja 1962. godine. Nakon položenih diferencijalnih ispita iz opće i nacionalne povijesti, upisao je postdiplomski studij na Filozofskom fakultetu u Beogradu, na katedri za opću povijest novoga vijeka. Nakon završenog studija obranio je 29. lipnja 1980. magisterij s osobitim uspjehom na temu: “Josip Dobroslav Božić, život i djelo”.
Svoje pastoralno djelovanje započeo je na Petrićevcu (Banja Luka) kao samostanski i župni vikar (1963-1966), a potom godinu dana nastavio u samostanu u Tolisi. Pastoralno je djelovao u Novom Šeheru, Dubravama te Domaljevcu, gdje ostaje deset godina (1974-1984). U tom je vremenu podigao sadašnju novu crkvu, jer je stara crkva bila tijesna i dotrajala. Odatle je premješten za kapelana u Tramošnicu, a nakon kraćeg vremena u Sarajevo, gdje četiri mjeseca obavlja službu osobnoga tajnika vrhbosanskog nadbiskupa dr. Marka Jozinovića. Na glavnim kapitularnim promjenama 1976. imenovan je župnikom u Lepenici, a tri godine kasnije župnikom u novoosnovanoj župi Drijenča, gdje ostaje četiri godine. Kada je 1982. osnovana župa Grebnice, na provincijalov prijedlog, postaje prvim župnikom u toj župi, i ostaje do kraja 2001. Tada se povukao u samostan u Tolisu zbog zloćudne bolesti. Tri put je podvrgnut operativnom zahvatu i doživio jedan infarkt. Za svoga župnikovanja u Grebnicama obavio je sve pripreme za gradnju nove župne crkve.
Baveći se, uz pastoralni rad, i poviješću, svojim radovima sudjeluje na znanstvenim skupovima u Baču 1987. u povodu 300. obljetnice preseljenja franjevaca i puka iz Gradovrha (Tuzla) u Bač, te u Orašju 1996., Domaljevcu 1997. i Tolisi 2002. godine u povodu 200. obljetnice osnivanja župa Tolise i Tramošnice. Osim magistarskog rada, koji je objelodanjen, prikazao je povijest Franjevačkog samostana u Gradovrhu u ediciji “Od Gradovrha do Bača” (Sarajevo 1988.). Za tisak je priredio i dopunio rukopis pokojnoga fra Stanka Mijića, “Vremeplov Bosanske posavine, Crkva i samostan na Raščici u Tolisi”, Tolisa 2002. Odmah nakon toga, premda pritisnut teškom bolešću, pripremio je i već 2003. objavio djelo od više od pet stotina stranica “Život i djelovanje posavskih franjevaca u Sjeveroistočnoj Bosni kroz dva stoljeća (1802-2002)”, Tolisa, 2003.