Istina je prava novost.

Umro Ilija Abramović, počasni predsjednik Počasnog bleiburškog voda

U srijedu, 5. kolovoza, u devedeset i petoj godini života, u Klagenfurtu je umro Ilija Abramović, počasni predsjednik Počasnog bleiburškog voda (PBV). Ispraćaj posmrtnih ostataka Ilije Abramovića iz Klagenfurta prema Domovini bit će u ponedjeljak 10. kolovoza u 10 sati u Marienkirche (Benediktinerplatz 10) u Klagenfurtu.

Marienkirche je matična crkva Hrvatske katoličke misije u Klagenfurtu u kojoj je Ilija Abramović do kraja svoga života bio predsjednik Misijskog vijeća.

Pogreb Ilije Abramovića bit će u utorak 11. kolovoza u 13 sati na mjesnom groblju u Grebnicama, a potom će se služiti misa zadušnica u župnoj crkvi Župe sv. Jakova Merkijskog.

Dragi naš Ilija, neka ti je laka hrvatska gruda za koju si se cijeli svoj život borio, stoji na Facebook stranicama Počasnog bleiburškog voda.

Iz životopisa Ilije Abramovića

Ilija Abramović je rođen 8. kolovoza 1925. u Grebnicama u Bosanskoj Posavini. Bio je dijete kad se prvi put ozbiljnije sreo s nacionalnom problematikom – 1934. godine kada je ubijen srpski kralj Aleksandar. Škola je organizirala odlazak na pogreb u Beograd. Onima koji su mogli platiti pola puta drugu je polovicu plaćala država. Ilija: “Kada sam došao kući i rekao za putovanje, otac me dobro ošamario. Mogu reći da me taj šamar nacionalno osvijestio”.
Krajem 11. mjeseca 1943. regrutiran je u 5. lovačku bojnu u Srijemskoj Mitrovici, a u lipnju 1944. godine mornarička komisija premjestila ga na mornaričku obuku u Sisak. No, nakon završene obuke umjesto u Trst prebačen je u Hrvatsko Zagorje.
Nakon povratka u Zagreb dodijeljen je 12. Zdrugu pod 3. Udarnom divizijom, koji je ratovao kod Gradačca, gdje je 17. ožujka 1945. teško ranjen u obje ruke te je prebačen u bolnicu Sv. Duh u Zagrebu.
Iz bolnice je evakuiran 7. svibnja 1945. te je 14. ili 15. svibnja 1945. stigao u Dravograd, gdje su ga zarobili britanski vojnici i kao ranjenika smjestili u bolnicu. Tako je, za razliku od ostalih izbjeglica iz njegove kolone, preživio Bleiburšku tragediju.
Nakon otpuštanje iz bolnice ostao je živjeti u Klagenfurtu. Sudjelovao je 1952. godine u prvom dolasku na Bleiburško polje i u osnivanju Počasnog bleiburškog voda. Od tada do kraja života pripadao je krugu najzaslužnijih pojedinaca za dugogodišnju brigu o komemorativnim skupovima na Bleiburškom polju. Zapravo, može se reći da je on cijeli svoj život nakon dolaska u Austriju posvetio radu na očuvanju uspomene na nedužne hrvatske žrtve pomorene u partizanskim zločinima poznatima kao Bleiburška tragedija i Križni put hrvatskog naroda.
Ilija Abramović je od 1961. do 2007. godine naizmjenično bio rizničar i glavni tajnik PBV-a, a predsjednik PBV-a bio je od 2007. do 2017., kada je proglašen doživotnim počasnim predsjednikom PBV-a.