Umro o. Bruno Miro Trusić
O. Bruno Miro Trusić (u sredini i za klavijaturama) okružen suradnicima u jaskanskom samostanu
Hrvatski cistercit Bruno Miro Trusić, negdašnji prior samostana u Jastrebarskom (1982.-2008.) i župnik u Generalskom Stolu (2008.-2010.) umro je u srijedu 18. rujna nakon duge i teške bolesti u cistercitskoj opatiji Wettingen-Mehrerau kod Bregenza (Vorarlberg, Austrija). Misa zadušnica i pokop o. Brune Trusića bit će u ponedjeljak 23. rujna u 10 sati na samostanskom groblju opatije Mehrerau.
Zainteresirane osobe koje žele putovati na sprovod o. Brune mogu se javiti najkasnije do 20 sati u subotu 21. rujna vlč. Ivanu Binguli na broj mobilnog telefona 098 1663 364. Ukoliko se javi dostatan broj putnika, postoji mogućnost organiziranog autobusnog prijevoza.
O. Bruno Miro Trusić rođen je kao Branimir Trusić 10. lipnja 1946. u Dubrovniku. Prigodom jednog putovanja u Poljsku upoznao je i zavolio cistercitski red. Studij teologije započeo je u cistercitskoj opatiji Heiligenkreuz kod Beča i kod franjevaca u Hallu (Tirol). U cistercitski novicijat ušao je u opatiji Rein kod Graza. U opatiju Mehrerau došao je 1974. i u njoj 31. kolovoza 1975. položio redovničke zavjete. Po rukama biskupa Brune Wechnera zaređen je za svećenika 9. rujna 1979. u Dornbirnu (Vorarlberg).
O. Bruno oduvijek je želio u svojoj domovini Hrvatskoj obnoviti cistercitski red koji je u hrvatskim krajevima uspješno djelovao od 1205. do sredine 16. stoljeća u brojnim opatijama (Topusko, Senjska Draga, Kutjevo, Petrovaradin, Dolac u Zagrebu itd). Uspio je 1982. od franjevačke provincije unajmiti samostan u Jastrebarskom.
Velikom marljivošću o. Bruno počeo je obnavljati zapušteni samostan, tada zauzet brojnim civilnim stanarima. On je za njih pronalazio bolje stambeno rješenje od samostanskog koje su im zlurado i planski dodijelile komunističke vlasti. Brižno je čuvao drage marijanske hodočasničke tradicije, a samostansku crkvu s kapelom Gospe Škapularske prilagodio novom bogoslužju i monaškoj korskoj molitvi. Nedjeljama i blagdanima imao je crkvu punu vjernika koji su cijenili njegovo oduševljeno pjevanje i nadahnute propovijedi.
O. Bruno vješto je riječima i pisanjem promicao monaški cistercitski život pa su se mnogi mladići javili za ulazak u novicijat u samostanu Mehrerau, ali malo njih je ustrajalo. Za vrijeme Domovinskog rata, od 1991. do 1995, kad je obližnji grad Karlovac bio pod stalnom opsadom, a ratna linija opasno se približila jaskanskom kraju, velikodušno je bio na raspolaganju brojnim prognanicima, u samostanu organizirao sklonište i neumorno pribavljao humanitarnu pomoć iz inozemstva, prije svega hranu i lijekove.
Vrstan glazbenik, skladatelj i pjevač, član glasovitog ansambla Collegium pro musica sacra, o. Bruno je bio omiljen u jaskanskom kraju, u kojem je stekao brojne prijatelje. Skladao je pjesme posvećene Majci Božjoj Karmelskoj. Dosljedan geslu “Moli i radi”, svojom nenametljivošću i dobrohotnošću kao samostanski prior širio je na svakom koraku glazbenu, književnu i likovnu kulturu pa je jaskanskom samostanu 2005. dodijeljena Nagrada Grada Jastrebarskog.
Njegovo zdravstveno stanje se pogoršalo i zbog dijabetesa je gotovo potpuno oslijepio. Po odluci opata Anselma o. Bruno vratio se 2011. u opatiju Mehrerau. Nije više mogao sudjelovati u samostanskom životu, ali je na nedjeljnim misama redovito odzvanjao njegov moćni baritonski glas. Uvijek bi se razveselio telefonskim pozivima svojih hrvatskih i jaskanskih prijatelja.
Opat Vincenz Wohlvend i zajednica opatije Wettingen-Mehrerau zahvaljuju svim prijateljima o. Brune, a posebno sestrama iz cistercitskog samostana u Švicarskoj, koje su velikodušno podupirale njegovo djelovanje. Pokojnog brata preporučuju u molitve.