U jutarnjim nedjeljnim satima vlč. Pardon zaključio je svoju župničku službu u crkvama Sv. Mihaela, arkanđela u Josipovcu Punitovačkom te u župnoj crkvi Sv. Ladislava, kralja u Punitovcima gdje se službeno oprostio sa župljanima nakon dvadesetogodišnjega svećeničkog služenja u punitovačkoj zajednici.

Prisutni su vjernici odjenuvši slovačke i šokačke narodne nošnje i uz molitvu na slovačkome i hrvatskome jeziku svečano ispratili župnika, podsjećajući na raznovrsnost, bogatstvo, raskoš, ali i jedinstvo tradicije i kulture koja čini Župu sv. Ladislava, kralja.

Vlč. Pardon u svojim se homilijama vjernicima obratio riječima zahvale za događaje i sve vrijeme provedeno s tom župnom zajednicom, prisjećajući se i sretnih i tužnih trenutaka. Potrebne su mnoge stranice da bi se opisala sva sjećanja, misli i osjećaji proživljeni u zadnjih dvadeset godina, a vlč. Pardon ih je jasno sročio i podijelio s vjernicima: „Na kraju svoje župničke službe ovdje među vama, Bogu sam zahvalan za sva dobra koja sam primio i vama predao. Bogu sam zahvalan i za ono što je bilo teško i što sam ponekad osobno doživljavao i ponekad odbacivao. Bogu sam zahvalan za sve trenutke i za svih onih dvadeset godina jer sam zajedno s vama mogao proživjeti i preživjeti i radosne i lijepe i teške dane. Mogao sam s vama dijeliti križeve i muke, a i veseliti se zajedno s vama zbog sretnih trenutaka vaših života. Zahvaljujem Bogu što sam i ja mogao s vama dijeliti radosne trenutke iz svojega života i proslaviti velika osobna postignuća i jubileje. Bog mi je dao tu mogućnost i radujem se zbog toga, a vjerujem i da ste i vi zbog toga svega imali koristi. Sada kada nakon dvadeset godina trebamo jedni drugima reći hvala i krenuti dalje, ostavljam vas u dobrim rukama. Vjerujem da ćete i vi s radošću primiti novoga župnika, dočekati ga, pomoći mu da se snađe među vama, a da će vas i on, kao što sam i ja, zavoljeti. Nadam se da ćete i vi njega zavoljeti. Želim vam u ovoj propovjedi i ovoj svetoj misi reći hvala za sve. Sve nas uči – grijesi nas uče kako možemo biti bolji i koliko je Bog velik i milosrdan, a dobre stvari koje doživljavamo uče nas zahvalnosti i da možemo prepoznati dobrotu ljudi, osjetiti podršku, osjetiti blizinu jedni drugih i da jedni drugima možemo biti oslonac. Nadam se da vam sam svojim riječima i djelima i svojim zauzimanjem za vas bio poticaj.“

„Posebno sam zahvalan svima vama za sve molitve koje ste upućivali za mene u ovih dvadeset godina. Preporučam da i dalje to činite za vlč. Ivicu. Želio sam vam uvijek staviti u srce i u dušu koliko je važno moliti, i za osobni rast i za rast zajednički. U molitvi smo svi međusobno povezani u jednu obitelj – Boga ocem nazivamo. Jako mi je drago što sam vas upoznao. S ponosom sam uvijek isticao odakle sam i gdje sam župnik i pronosio vaše ime diljem Hrvatske i svijeta. S ponosom i radošću sam govorio da sam iz Punitovaca, srca Slavonije. Za vas mnogi znaju, a neka tako i ostane. Neću se stidjeti nikada reći da sam bio ovdje župnik među vama, nikada. Uvijek s ponosom ću to reći. Drago mi je što sam najljepše godine svoga života proveo s vama. Bog neka vas čuva i blagoslovi“, poručio je vlč. Pardon Punitovčanima.

Uime Matice slovačke Josipovac, SKUD-a Braća Banas i josipovačkih župljana pozdravnim se riječima župniku obratila Rozalija Kukučka, predsjednica Matice: „Za dvadeset godina ne stane sve na papir. Vjerujem, koliko Vam je bilo teško, da Vam je toliko bilo i lako s nama. Dobro smo se upoznali u ovih dvadeset godina. Osjećaji su veliki. Vi znate koliko ste toga napravili i hvala Vam za sve dobro što ste napravili. Ispričavamo se za sve loše što ste doživjeli. Kao što ste i rekli, svi ostavljamo iza sebe ono loše i sjećat ćemo se onoga dobrog. A i izuzetno smo ponosni što smo u svojoj zajednici imali župnika koji je i doktor. To nam je izuzetno drago.“

Prigodan dar u znak sjećanja na Josipovac, njegove stanovnike i tradiciju uručila je Katica Kuric.

Oprostili su se od župnika i Punitovčani, a riječ je pripala Igoru Kovačeviću, članu ekonomskoga vijeća, koji se obratio uime Općine Punitovci te konačno i uime svih župljana: „Poštovani župniče, došlo je vrijeme kada odlazite iz naše župe. Ostavljate iza sebe plodne godine svećeništva u našoj župi Sv. Ladislava, kralja u Punitovcima. Ponosni smo na te godine. Djeca koju ste nekada krstili sada su ljudi. Svi trenutci misnih slavlja, obreda, duhovnih obnova, devetnica, pobožnosti, sklapanja brakova neka Vam budu na čast. Svako dijete koje ste pronijeli crkvom tijekom krštenja imat će sjajnu uspomenu da ga je nosio i pokazao vjernicima, stasom i srcem veliki čovjek, svećenik i prijatelj dr. Đurica Pardon. Sav Vaš trud, uvjeren sam, potaknuo je srca ljudi da budu bolji i plemenitiji. Kroz svoje akademsko djelovanje bili ste i jeste usredotočeni na zemlju od koje naša zajednica i živi. Razvili ste vrlo važnu činjenicu i tezu o bitnosti zemlje i samoodrživosti čovjekove zajednice uz uvjet poštovanja Boga i prirode. I tu je Bog vjerojatno dao da se razvije čvrsta spona svih nas. Kao župnik naše zajednice, napisali ste značajne knjige, stotinu tekstova u stručnoj i vjerskoj publikaciji, stekli ste titulu doktora znanosti. Nikada prije Vas naša župna zajednica nije imala veću minutažu na nacionalnim televizijskim i radijskim programima, kao i pozornost na internetu. Proteklih godina pomno ste tražili održiva rješenja za uređenje crkvenih prostora, zajedno smo radili i popravljali. Sudjelovali ste na društvenim događanjima, feštama i zabavama u našim mjestima i uvijek ste naglašavali važnost kulturne baštine, običaja, povijesti i identiteta. Mlade ste usmjeravali ka školama, fakultetima, promicali ste kod njih vrlo važnu duhovu ulogu kršćanske komponente života. Naše najbliže ste pripremali za odlazak s ovoga svijeta. Ušli ste u svaku našu kuću. Razgovarali ste i s onima koji u crkvu baš i ne idu, i za njih ste imali lijepe riječi. Vi nas poznajete i postali ste dio nas. Kao predstavnik naše župne zajednice, želim Vam izreći duboku zahvalnost svih nas. Hvala Vam na svakom Vašem trenutku koji ste proveli s nama kao župnik i prijatelj. Neka Vas blagoslovi dragi Bog. Hvala i sretno!“

Simbolične darove uručili su punitovačka načelnica Jasna Matković, župljanka Ana Poljarević, članice pastoralnoga vijeća Ana Eling i Gordana Čatić, predsjednica Udruge žena Punitovčanke Anica Baronji, ministrantica Dora Poljarević te dugogodišnji župni dopisnik Mirko Knežević. Prigodnim riječima uime župljana obratila se i Maja Perić, članica pastoralnoga vijeća.

Nakon misnoga slavlja u dvorištu župne crkve održao se i oproštajni domjenak za sve zainteresirane župljane.

Istoga je dana u večernjim satima započelo obilježavanje blagdana Uznesenja Blažene Djevice Marije. Punitovački su vjernici u procesiji krenuli na tradicionalno hodočašće od crkve Sv. Ladislava, kralja u Punitovcima prema crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Jurjevac Punitovački. Upalivši baklje, hodočasnici su se uputili na put dug tri kilometra, a svoje su hodočasničko iskustvo popratili pjesmom i molitvom.

Dvorište jurjevačke crkve ispunilo je više stotina vjernika punitovačke župe i dekanata. Ispred crkve održana je ispovijed za prisutne vjernike nakon čega je uslijedilo misno slavlje, koje su predvodili vlč. Đurica Pardon i novi punitovački župnik vlč. Ivica Zrno.

Homiliju je održao vlč. Pardon obrativši se riječima: „Na današnji dan možemo reći Bogu hvala da smo naučili biti više od rodbine jer smo slušali Božju riječ i održavali je, pokušavali utjeloviti Božju riječ u svome životu poput Blažene Djevice Marije. To je ono što nas je i povezivalo, to je ono što nas je držalo na okupu i vjerujem da ste i vi doživjeli kako je to ona snaga koja nas je sve ujedinila u zajedničkom hodu. Ja sam to tako doživio i vjerujem da ste i vi to doživjeli i da sam vam postao ne samo rodbina nego i više nego rodbina. Barem sam se ja tako doživio ovdje i drago mi je zbog toga. Evo, i sad u hodočašću u procesiji pitaju me kako je, kako se osjećam. S jedne strane, pomiješanih osjećaja. S jedne strane, žao ti je, s druge strane, napravio sam sve što sam mogao i, nekako, vrijeme je. Dvadeset godina smo zajedno gradili, sadili, Božju riječ proučavali i živjeli svoju vjeru kako smo najbolje znali i umjeli.“

Po završetku homilije vlč. je Pardon predstavio novoga župnika župnoj zajednici te na simboličan način predao službu vlč. Zrnu, poželjevši mu dobrodošlicu: „Drago mi je što je večeras s nama vlč. Ivica. Želim mu da svaki put kad ga pritisne križ, da se sjeti crkve u Krndiji. Kada mu nedostaje majčinske ljubavi i brige da se sjeti ove jurjevačke crkve. Kada osjeti da ga ubada zlo da se sjeti sv. Mihaela, arkanđela i josipovačke crkve i, konačno, želim mu da bude mudar upravitelj poput sv. kralja Ladislava i da zna sačuvati vjeru i obogatiti narod svim bogatstvima koje mu je Bog. Radujem se i drago mi je što si ovdje župnikom i veselim se što si moj nasljednik i znam da ćeš puno toga nastaviti i još novoga svoga dodati. Dobro nam došao i s radošću ti predajem da nastaviš dalje služiti i slaviti ovu svetu misu.“

„Mene kada bi pitali kako se osjećam, ja to zapravo nisam ni znao do ovoga trenutka. Ja se osjećam kao dijete. Doslovno kao dijete. Ja zapravo prvi put dolazim u jednu malo jaču sredinu kao župnik. Možda ću to najbolje opisati u jednoj rečenici: šesnaest godina je otkako sam svećenik, međutim, sada u preseljenju kada su me pitali župljani kuda ću sad, kratko i jasno je bilo: ‘Idem u Hrvatsku, tamo još nisam bio’. To je stvarno točno. Bio sam četiri godine mitrovački vikar, pa sam osam godina proveo u Njemačkoj, onda opet četiri godine gotovo na istom mjestu. Vi ćete mi biti moje prvo hrvatsko iskustvo. Ja vjerujem da će ovo biti početak jedne lijepe avanture i već sada kažem: hvala na svemu“, poručio je vlč. Zrno nakon prve odslužene mise u svojoj novoj župi.

Vlč. Zrno 28. kolovoza službeno preuzima punitovačku župu, dok vlč. Pardon prihvaća župu Uskrsnuća Kristova te postaje upraviteljem župe Duha Svetoga u Čepinu.