Euharistiju je predvodio generalni vikar Šibenske biskupije mons. Marinko Mlakić uz koncelebraciju župnika u Vrpolju i upravitelja svetišta don Ante Omazića.

Vjernici su se u svetištu počeli okupljati u ranim večernjim satima kako bi pristupili sakramentu pokore i pomirenja. Više od desetak svećenika među kojima je bio i biskup Tomislav Rogić satima su ispovijedali u arkadama svetišta vjernike koji su velikom broju tražili pomirenje s Gospodinom.

Ima nešto tako snažno, duboko, neodoljivo što nas privlači našoj nebeskoj Majci upravo na ovaj dan kada slavimo njezino uznesenje u nebo, poručio je mons. Mlakić u homiliji: „Marijino uznesenje predstavlja najsnažniji milosni Božji zahvat kojim je našu Majku obradio pobjedom nad smrću i nebeskom slavom. Ovaj čin Božje milosti, međutim, nije iznimka koju je Bog udijelio Blaženoj Djevici Mariji , već znak u kojem mi vjernici gledamo i svoju budućnost. Liturgija ovoga blagdana ući nas da je Marija početak i slika konačnog savršenstva Crkve, svakog od nas. Ona je putokaz nade i utjehe nama zemaljskim putnicima. Crkva nas poziva da u njoj te po njezinu primjeru i zagovoru vjerujemo kako i mi možemo prispjeti k nebeskoj slavi uskrsnuća Kristova“.

U nastavku mons. Mlakić naglasio je kako je  Marija na nebo uznesena uz uskrslog Gospodina najsjajniji je znak našega spasenja, izvor naše vjere temelj naše nade s kojom gledamo na svoje živote. Uznesenje na nebo nije Marijin privilegij već prilika koju Bog u svojoj ljubavi svakome od nas pruža. Marija je znak i model po kojem se trebamo ravnati.

Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije vjernicima pomaže da u Mariji vide pobjedu Božjeg života, trijumf Boga koji sve nas grješne otima smrtnoj sili zla i privodi k sebi u svoju nebesku slavu. Marija je slika i Marija je uzor. Marija je blažena, ne zato što je začela, rodila i svojim prsima hranila Spasitelja Isusa, već zato što mu je prva povjerovala, zato što je uvijek slušala i čuvala sve njegove riječi, zato što je razmišljala o svemu što joj se po Božjem promislu događa, što je uvijek spremno vršila njegovu volju, pratila svoga Sina sve do muke i križa. Ona nas u svojoj majčinskoj ljubavi poziva da i mi poput nje blaženstvo života tražimo u Bogu, zaključio je homiliju mons. Mlakić.