Biskup Svalina u homiliji je govorio o smrti kao prijelazu u vječni život, te kazao: Isus je došao na ovaj svijet kao utjelovljeni Bog, a pobijedio je smrt kao ljudsko biće, umjesto nas i za nas. Smrt više nije nepremostiva prepreka između čovjeka i Boga. Smrt više ne smijemo gledati kao nepobjedivog neprijatelja. Ako smo Isusovi učenici onda nas smrt ne može uništiti i nećemo prestati živjeti. Stvarnost vječnoga života ponovno nam je ponuđena i na dohvat nam je ruke“.

Mons. Svalina poručio je da ima budućnosti i nade za smrtnoga čovjeka: „Onaj koji vjeruje u Isusa Krista i slijedi ga nikada ne umire. Smrt je samo prijelaz iz prolaznosti u vječnost, iz stanja smrtnosti u stanje besmrtnosti, iz ove naše nesavršenosti u savršenost. O, kakve li nam radosne vijesti!“

Biskup je istaknuo da to znači da i naši pokojni žive, da ćemo i mi živjeti i ugledati jednom i Boga i njih. Poručio je da ljepša vijest nije nikada došla do ušiju smrtnoga stvorenja, kao na današnji dan. Isus nije zasigurno dokinuo smrt, on ju je prihvatio i proživio. No, uništio je njezinu snagu razdvajanja čovjeka od Boga. U vječnost se ide kroz smrt, jer drugoga puta nema. Čini se tužan takav put, zastrašujući, radije bismo ga po svaku cijenu izbjegli… ‘Ne bojte se’ rekao je Isus ženama i apostolima, a dovikuje to danas i svima nama. Ne bojte se, braćo i sestre. ‘Napravio sam nešto veliki za vas’, rekao je Isus ‘Doći ću do vas da budete tamo gdje sam ja’. Odzvanja i danas radosna vijest Isusa Krista. U smrti me, dakle, čeka on i kroz smrt ne prolazim sam, niti u smrti se neću izgubiti ako se držim za njegovu ruku, istaknuo je, između ostaloga, mons. Svalina.

Također je istaknuo koji je smisao kršćanskoga života na zemlji: „Mogu mi se mnogi diviti nakon smrti, mogu mi spomenike dizati i knjige o meni pisati, mogu memoare moje objavljivati i pamet moju slaviti, mogu zasluge moje veličati i u korice svečane uvezati, ništa nisam učinio, ako za uskrsnuće nisam živio. Možemo reći slab sam i grešan, sa stotinu mana, ali ipak uskrsnuću i životu okrenut. To je najveći životni uspjeh koji čovjek može doživjeti. Ne postići, nego doživjeti, jer uskrsnuće se ne može zaslužiti, niti djelima postići, nego od Boga nam ga je primiti“.

Na samom kraju slavlja župnik domaćin mons. Španović zahvalio je svim pastoralnim suradnicima koji su pomogli organiziranje slavlja proteklih dana. Osobito je zahvalio čuvarima Kristova groba, te naglasio kako je to stoljetna tradicija u Srijemskoj Mitrovici, koja nikada nije prekidana, čak ni u najtežim vremenima. Zahvalio je i župnome zboru koji je pjevao na uskrsnoj misi ali i na obredima svih prethodnih dana. I biskup Svalina zahvalio je svima koji su sudjelovali u obredima te prije završnog blagoslova čestitao vjernicima Uskrs.