Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice,

članovi pokreta i udruga,

vjeroučiteljice i vjeroučitelji,

Draga braćo i sestre u Kristu!

Svi ljudi dobre volje!

Uskrs Gospodina našega Isusa Krista prijelomni je događaj u povijesti ljudskoga spasenja i vrhunac Božje zauzetosti za čovjeka, događaj kojim je Bog čovjeku darovao „nadu protiv svake nade“ (Rim 4, 18) i sigurnost u pobjedu života nad smrću.

U neposrednoj pripravi za svetkovinu Uskrsa Crkva nas neprestano poziva na obraćenje koje u sebi nosi svu dubinu i bogatstvo čovjekovoga odnosa prema Bogu, prema sebi i prema svim bližnjima koji nas okružuju, odnosno prema svakom čovjeku. Prije svega, u liturgijskim slavljima promatraju se veličanstvena djela Božja koja nam svjedoče neizmjernu brigu, zauzetost i strpljivost koju Bog pokazuje čovjeku ne bi li ga doveo k sebi, jedinom pravom izvoru na kojem čovjek može okrijepiti svoju cjelokupnu egzistenciju i naći sigurnost i mir.

Starozavjetni je vjernik odgovarao na Božji poziv nadom i išćekivanjem, novozavjetni vjernik odgovara vjerom i prianjanjem uz Krista Uskrsloga, sve do naših dana. Vjernički je stav u svim vremenima bio izazov i svojevrsna kušnja za sve one ljude koji su tražili odgovore na temeljna ljudska pitanja izvan svega onoga što nudi Bog. I danas smo svjedoci mnogih napora modernog čovjeka u tom smislu. Danas se, uglavnom, traži lagodnost i bezbrižnost, često ne vodeći računa o tome da to uzrokuje trpljenje, tjeskobu i beznadnost mnogih ljudi, onih koji su daleko, ali i onih koji su blizu nas. Papa Franjo neprestano nas poziva na brižljivu pažnju prema svakom čovjeku kao i prema svemu stvorenomu i to na temelju brižljivosti koju nama pokazuje Bog u Isusu Kristu.

Strpljivost kojoj nas uči Bog, osobito ona koju nam je pokazao u svome Sinu, uvijek nas ponovno poziva na promišljanje o našem odnosu prema Bogu i prema čovjeku. Korijen riječi strpljivost jest trpljenje koje u sebi sadrži poziv na prihvaćanje odricanja u korist bližnjega. Vrhunac odricanja jest Kristova žrtva vlastitoga života za spasenje ljudskoga roda, za otkupljenje svakoga čovjeka, za pobjedu života nad smrću i grijehom. Pridružiti se Kristu patniku znači poći putem trpljenja i u njemu prepoznati snagu kojom nas vodi do uskrsnuća. Zatvoriti se toj spasiteljskoj brižljivosti Boga znači prepustiti se na milost i nemilost pale ljudske naravi koja u svojoj bijedi nije više sposobna prepoznati niti Boga niti čovjeka, već tone u sebičnosti i samodostatnosti. Možda nam očit nedostatak smisla za trpljenje, za strpljivo podnošenje nelagodnih i teških životnih situacija, jasno pokazuje koliko nam treba Božja milost i snaga Kristova trpljenja koja nas vodi uskrsnuću.

Ovo vrijeme pandemije pokazalo je, kako u svijetu tako i kod nas, kako malo imamo strpljenja sami sa sobom i s drugim ljudima. Koliko je tjeskobe i nelagode izbilo u trenucima kad su obitelji morale ostati zajedno u kući, koliko osjećaja nemoći kad se nismo mogli kretati kud smo htjeli, kad nismo mogli kupovati ili ostvariti druge redovite navike svoga života. To se često pokazalo u otresitosti, nestrpljenju pa čak i u agresivnosti koja je upućivala na duboki nemir i nesigurnost u čovjeku. Ipak je izbila na vidjelo i silna želja biti blizu onih koji su nam dragi što nas je često motiviralo na strpljivost i ustrajnost u pridržavanju mjera jer smo svojima željeli dobro, a ne zlo. I svemu tome se još ne nazire kraj.

Ova, kao i sve druge nedaće života, bilo osobnog bilo društvenog, poziv su na naše promišljanje kako se s njima suočiti i kako ih živjeti, a da pritom ne naudimo niti sebi niti bližnjima. Križ Kristov i uskrsnuće od mrtvih pokazuju nam put kojim nam je ići, strpljivo i ustrajno, do kraja (usp. Mt 10, 22).

Neka svjetlo Kristove pobjede nad zlom, grijehom i smrću obasja vaše živote da strpljivo nosite svoj i križeve braće te tako postanete dionici Kristova uskrsnuća u kojem prepoznajemo ostvarenje svega onoga za čim čovjek teži u svome ovozemaljskom životu.

U tom duhu želim svima sretan i blagoslovljen Uskrs i sve uskrsne blagdane.

U Bjelovaru, o Uskrsu 2021. godine

                                                                  Mons. Vjekoslav Huzjak

                                                                biskup bjelovarsko-križevački