Uskrsna čestitka biskupa Milovana

“Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.” (Iv 12,24)

Ovim evanđeoskim riječima čestitam od srca sretan Uskrs svim članovima naše velike biskupijske obitelji i svim ljudima dobre volje! Prispodoba o pšeničnom zrnu, najkraća i najljepša od svih, oslikava Isusov stav prema životu. Zrno mora umrijeti kako bi dalo novi život, kako bi donijelo rod. Ta se riječ ponajprije ostvarila na samom Isusu koji je iz ljubavi, poslušnosti i vjernosti Ocu, kao i iz ljubavi za nas ljude, prihvatio i samu muku i smrt, predavši potpuno svoju sudbinu u ruke Očeve. No to pri-hvaćanje i predanje, sav Isusov križni put muke, smrti i ukopa postao je ujedno put k uskrsnuću i proslavi.

“Ako pšenično zrno…” Učiteljev put – put je učenika. Znamo da i sav naš život u nasljedovanju Krista s jedne strane uključuje dnevno umiranje: umiranje vlastitoj sebičnosti, samo-dopadnosti, raznim manama i lošim sklonostima, kako bi se s druge strane po življenoj ljubavi, solidarnosti i strpljivom zalaganju oko dobra – po nama rađao novi život u našim obiteljima, župama, u selu i gradu. Doista, jedino dnevno ulaga-nje samoga sebe – umjesto izbjegavanja dužnosti, obveza i odgovornosti za bližnje – put je k pravoj radosti srca, k pravoj plodnosti života, k zadovoljstvu i ispunjenju.

“Ako pšenično zrno…” Svako-godišnja korizma, koja završava upravo svetim trodnevljem, jest izvrsna škola u kojoj učimo hodati Kristovim putem, uskim i strmim, no putem koji vodi u život. Doduše, zbunjuje i šokira čitanje i slušanje izvještaja o Muci ili njeno gledanje na filmu. Zbunjuje i šokira prispodoba o zrnu koje mora umrijeti da bi polučilo uspjeh. Zbu-njuje i šokira na osobit način ljude našega vremena u kojem je postalo tako suvremeno i samo po sebi shvatljivo izabirati i slijediti samo ono što je ugodno i lako a izbjegavati sve što je imalo zahtjevno: ući u brak, imati dijete, prihvatiti određeni posao, njegovati bolesnika, ustrajati u poštenom radu, u jednu riječ “nositi svoj križ”. Tim više kršćanin, učenik Isusov, pozvan je baš u ovom vremenu životom svjedočiti kako se do radosti, prave ljepote, duhovne i svake druge plodnosti dolazi pri-hvaćanjem zakona pšeničnog zrna.

“Ako pšenično zrno, pavši na zemlju ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod.” Ove se godine slavi 1700-godišnji jubilej muče-ništva vrlo velikog broja mučenika iz 304., godine velikih progona kršćana, kada su mučeništvo podnijeli brojni kršćani s ovih područja, među ostalima sv. Duje, sv. Stošija, Srijemski i mnogi drugi mučenici, među njima i naša sv. Eufemija čiji ćemo jubilej mučeništva na razini biskupije slaviti ujesen. No mučeništvo prati Crkvu sve do naših dana, naš Miro Bulešić plod je vjere naše Crkve i ovog vremena. Mučenici su najljepši plodovi Crkve, oni koji su do kraja slijedili zakon pšeničnog zrna, predanje i samog života iz vjernosti prema Bo-gu i čovjeku. Njihovo svjedočanstvo slobode savjesti, dosljednosti, hra-brosti, ljubavi i opraštanja, znak je djelovanja Božjeg Duha u srcima slabih ljudi. Njihovo je svjedočanstvo trajno nadahnjivalo i oduπevljavalo, prema staroj riječi: “Krv mučenika – sjeme je novih kršćana.”

Poruka o pšenićnom zrnu, naizgled opora, zapravo je poruka i obećanje života i slave, sreće i uspjeha. Ostvario ju je prvi i do kraja sam Uskrsli Isus. Neka nas ovogodišnja proslava Vazmenog trodnevlja ohrabri da ustrajemo u svagdanjem služenju Bogu i čovjeku, živeći u nadi konačnog uspjeha. Braćo i sestre, sretan vam Uskrs!