Uskrs je najveća i najznačajnija svetkovina u cijelom kršćanstvu! I ne može biti drugačije. Sveti apostol Pavao izričito naglašava: bez Kristova uskrsnuća uzaludna je i prazna naša vjera, a koji bi propovijedali o Kristovom uskrsnuću ti bi svjedočili protiv Boga; bili bi lašci i varalice (usp. 1 Kor 15,14).

Da Isus nije uskrsnuo, nestao bi u vrtlozima svjetske povijesti kao i toliki drugi prije i poslije njega. Ne bi bilo ni Evanđelja, ni drugih spisa Novog Zavjeta, ni Crkve, ni kršćanstva.

Možemo li današnji svijet zamisliti bez svega toga?! Teško!

Na stranicama Evanđelja čitamo, kako je Isus, za vrijeme svog djelovanja i naučavanja, svojom božanskom moći uskrisio umrlu Jairovu kćerkicu, mladića udovice iz Naima, kojeg su nosili na groblje te Lazara koji je već nekoliko dana bio u grobu. Sada je On sâm, tom istom božanskom moći – kao Pobjednik nad grijehom i smrću – ustao iz groba, treći dan nakon što je u njega bio položen – sav izmučen i izmrcvaren.

Dakle, Krist, uskrišen od mrtvih, živi i bit će živ zauvijek! On je sam jasno rekao: „Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje ako i umre, živjet će“ (Iv 11,25).

Mi, kršćani vjerujemo u Krista, nevino ubijenog i slavno uskrsloga. Stoga, utemeljeno također vjerujemo da ćemo i mi jednoć uskrsnuti iz naših grobova na vječni život s Njime, jer se kao njegovi učenici i suradnici, trudimo da u nama prebiva Duh Božji, Duh koji je i Njega, Krista uskrisio od mrtvih. Već ovdje na zemlji, tijekom našeg života, mi, kao Kristovi sljedbenici, trebamo biti svjesni da smo jednom nogom već zakoračili u vječni život. Ta činjenica ima izuzetno važne posljedice za cijeli naš život – ćudoredni, asketski i duhovni.

Prvi Isusovi učenici – apostoli, kojima se ukazao uskrsli Isus, sav su svoj život nakon toga posvetili toj – za cijeli ljudski rod – presudnoj stvarnosti. Posvuda i neumorno su propovijedali Isusova djela, ponavljali pa onda i zapisali njegove riječi koje su bili zapamtili, te osobito širili vijest o njegovoj užasnoj muci i slavnom uskrsnuću, kao i o slavnom njegovom uzašašću nebeskom Ocu. Tu istinitu vijest su oni redom posvjedočili i svojim životima i mučeničkom svojom smrću.

I brojni drugi kršćani prvih stoljećâ kršćanstva, neustrašivo su pronosili diljem tada poznatog svijeta istinu o Kristovom uskrsnuću i s njom upoznavali druge ljude, koji su onda i sami – ne rijetko – postali kršćani. Pri tome su – također ne rijetko – bili spremni – čak su i čeznuli – za tu istinu dati i svoj život i proliti svoju krv.

Slično su i kroz sva kasnija stoljeća duge povijesti kršćanstva – sve do naših dana i ovog našeg podneblja – bezbrojni kršćani – svećenici, redovnici i laici – bili spremni odvažno i odlučno podnositi progonstva, nepravde pa i samu smrt, jer su bili osvjedočeni: Isus Krist živi!

Svjedoci smo da i u današnjem svijetu i sadašnjem vremenu Kristova Crkva i mnogi njezini članovi proživljavaju razne kušnje i podnose brojne nevolje i stradanja, čak do svoga fizičkog nestajanja iz svojih rodnih mjestâ i domovinâ – što zbog nevjerodostojnog života i ravnodušnog ponašanja drugih nekih kršćana, a što zbog zavisti, straha, otvorenog neprijateljstva i nasilničkog ponašanja iz redova nekih od ideoloških, interesnih, vjerskih ili isključivih uskogrudnih nacionalnih skupina u njihovom životnom okruženju.

Ali, svaki istinski kršćanin znade da je on, kao Isusov učenik, dobio jedno veliko blago. To blago je Božja ljubav i neizmjerno Kristovo milosrđe. On to dragocjeno blago treba ponuditi i drugima i tako im pomoći da i oni otkriju vrijednost toga blaga te ga i sami prihvate.

Takav kršćanin će se truditi da ne zaboravi nauk svoje Crkve, koji jasno ističe, kako je Isusova zapovijed ljubavi osnovni zakon ljudskog savršenstva pa time i poželjne, pozitivne preobrazbe ovoga svijeta.

Onima, koji vjeruju u božansku ljubav, ona donosi sigurnost, da je svim ljudima otvoren put ljubavi i da nije uzaludno nastojanje da se među ljudima i narodima ostvari opće bratstvo. O tome jasno govori u svojim poslanicama i sv. apostol Petar i dokumenti Drugog vatikanskog koncila i pape ovog našeg životnog vijeka – sv. Ivan XXIII., sv. Ivan Pavao II., Benedikt XVI. i Franjo I.

Kristova zapovijed ljubavi opominje da se ljubav prema drugima treba vršiti ne samo u velikim stvarima, nego poglavito u svakodnevnim životnim prilikama.

Isus Krist je – kao potpuno nevin – podnio muku i smrt za nas koji smo grješnici pred Bogom. Svojim primjerom uči nas da i mi – osobito ako se zalažemo za istinu, pravdu, dobro i mir – s njime zajedno budemo spremni nositi i podnositi nevolje i patnje koje na naša leđa stavljaju oni naši suvremenici, koji u sebi nažalost nemaju ni ljubavi, ni istinitosti ni pravednosti.

Uskrsli Krist, kojem je, po njegovom vlastitom svjedočenju, dana sva vlast na Nebu i na zemlji (usp. Mt 28,18), snagom svoga Duha, već djeluje u srcima tolikih ljudi. U njima On ne samo budi želju za budućim, vječnim životom u Nebu, nego također nadahnjuje, pročišćuje i učvršćuje ona velika i dragocjena nastojanja, kojima se ljudska obitelj trudi oko poboljšanja životnih uvjeta na zemlji i osiguranja dostojnog života svakom čovjeku.

Zato, i ovom svečanom prigodom, potičem sve Vas, članove moje biskupije, bilo da živite u svojim župama ili još uvijek, iz progonstva uporno tražite mogućnost svoga održivog povratka u svoj rodni kraj – da svi vi, ne samo sada, uz svetkovinu Uskrsa, nego, po mogućnosti i svakodnevno ponavljate riječi Isusovog apostola Ivana: „Dođi, Gospodine Isuse!“ (Otk 22,10b). Te riječi znače: dođi, Gospodine, u nas snažno i učinkovito, i pomozi nam da i mi živimo i djelujemo onako, kako su to činili Tvoji prvi učenici – prožeti sigurnošću i radošću Tvoga slavnog uskrsnuća! Pomozi nam da ne mislimo na svoju smrt, a da ujedno ne mislimo i na svoje uskrsnuće; da ne mislimo na svoju ljudsku slabost i grješnost, a da ujedno ne mislimo na Tvoje beskrajno milosrđe prema nama!

Uskrsli Kriste – mi se uzdamo u Tebe, koji si za nas umro i uskrsnuo! Slava Ti i hvala! Aleluja!

Sretan, radostan i blagoslovljen Uskrs svima Vama!

Kršćanskoj braći i sestrama, koji ovu najveću svetkovinu – „praznik nad praznicima“ – slave po julijanskom kalendaru također od srca čestitam Vaskrs: Histos vaskrse – vaistinu vaskrse!

Mons. Franjo Komarica, biskup banjolučki