«Ako smo doista s njime srasli po sličnosti smrti njegovoj, očito ćemo srasti i po sličnosti njegovu uskrsnuću. Pa ako umrijesmo s Kristom,          vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s njime. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje. Što     umrije, umrije grijehu jednom zauvijek, a što živi, živi Bogu. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!»  (Rim 6, 5. 8-11)

Draga braćo i sestre u vjeri u uskrsnuloga Gospodina!

1. I ove nas godine ujedinjuje najradosnija vijest o praznome grobu i temeljna istina da je Isus pobijedio zlo i grijeh, a svojim uskrsnućem nama smrtnicima omogućio pristup vječnomu životu. Sva naša vjernička nada počiva na toj istini jer bez navještaja Isusova uskrsnuća i vjere u živoga Gospodina sve postaje isprazno, bez krajnjega smisla.

Svijet nas neprestano podsjeća na razornu moć sustava vrijednosti koji nastaje ako se prepustimo trenutnomu, besmislu i slučajnosti. Tragovi su posvuda vidljivi, od pretjerane brige za zemaljsko i uživanja po svaku cijenu, grabeži i grozničavoga stjecanja, prisvajanja i iskorištavanja, a povrh svega sebičnosti i skučenih pogleda, svjesnoga neznanja i prigrljenih zabluda, relativizma i slobode bez odgovornosti. Višak ovakvih zala postaje nepodnošljivim teretom koji pokorava i pretvara se u trajno podnošenje mučenja najgore vrste.

2. Sve se opire tomu; čovjek i priroda. Jedinstvena je glasovita slika nastala na zalasku impresionizma i gotovo dvadeset godina prije pojave ekspresionizma, kao svojevrsna njezina avangarda, prethodnica. Norveški je, naime, slikar Edvard Munch naslikao sliku punu iskrivljenih linija napadnih boja, s pomalo sablasnim i užasnutim likom, zahvaćenim tjeskobom i strahom, i nazvao ju je «Krik». Iako bi se samo pogledom na sliku dalo zaključiti kako se krik odnosi na lik koji je prikazan, autorovi dnevnički zapisi otkrivaju tijek i nastanak slike. Priroda je, jasno je iz zapisa, prožeta velikim beskonačnim krikom (vulkanske erupcije), ona, metaforički, pušta krik koji lik na slici čuje i podređeno drhti i osjeća tjeskobu i strah. Ovi su motivi straha i tjeskobe, nesigurnosti i gubitka čvrstoga uporišta u zbilji obilježili i djela znatnoga dijela pisaca, slikara pa i skladatelja u kasnijim razdobljima, pa sve do suvremenoga, poslijemodernoga doba.

3. Vrijedno je i mudro posuditi ilustracije zemaljskih stvarnosti i iz njih izvući pouke, koje će nam pomoći učvrstiti načela moralnoga i etičkoga, kršćanskoga djelovanja i života. I naše je vrijeme prožeto tjeskobama i strahovima, krikovima prirode i čovjeka u tolikoj mjeri da se sumnjičavo pitamo je li čovječanstvo sposobno zaustaviti spiralu propasti koja vuče u ponor. Kako se pomiriti s činjenicom da se slava svijeta uporno želi pokazati u razdorima, neprijateljstvima, buktinjama srdžbe i osvete, mržnje koja proždire i izjeda snagom svoje ludosti i revnosti, u bespoštednim razaranjima, okrutnoj smrti, krizama i ratovima, sa snopovima zala koji u nebo vapiju. Ono što je posijano iz slabosti ne može uzrasti u nešto snažno, iz raspadljivosti ne može nastati nešto trajno. Zlo sjeme može roditi samo zlim plodovima. Podvrgnuti smo bolovima opće kazne, poremećenoga stanja, rastakanja i trganja, rascjepa duše i neizdržive nesigurnosti. Ali tama svijeta nije bez ikakva svjetla i izvan dometa božanske Svjetlosti. Čovjek je uvijek predmet Božjega skrbništva i, kako reče Tertulijan, Bog neće djelo svojih ruku ostaviti vječnomu uništenju. Zato ništa ne propada osim s pogledom na spasenje.

4. Treba nam Svjetlost s visine, «Danica, koja ne zna zalaza», uskrsnuli Krist, «povratnik od mrtvih koji svijetli svakom čovjeku». Zato naša trajna briga, kako naglašava blagopokojni papa Benedikt XVI., mora biti da čovjek ne zanemari pitanje Boga kao temeljno pitanje svojega života. Crkva mora, nastavlja on, otvoriti «dvorište nježnosti» u kojemu se ljudi mogu na neki način prikačiti za Boga, dok ga još ne poznaju i prije nego pronađu prilaz njegovu otajstvu, u čijoj je službi cjelokupan život Crkve. Također je važan «dijalog s onima kojima je vjera nepoznata stvarnost, kojima je Bog nepoznat i koji, iznad svega, ne bi htjeli jednostavno ostati bez Boga, već mu se približiti barem kao Nepoznatomu». Samo tako krik prirode i onih koji ga čuju neće izazivati tjeskobu i strah pred nemoći koja gura u očaj.

5. Molimo za svjetlo vjere u uskrsnuloga Krista koji se predstavio: «Ja sam svjetlost svijeta; tko ide za mnom, neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života» (Iv 8, 12). Na to je pozvao i svoje učenike, da budu odraz istinske Svjetlosti, svojega učitelja i tako budu svjetlost svijeta (usp. Mt 5, 14), donositelji svjetlosti u svijetu, kao vršitelji i služitelji evanđeoske poruke. Temeljno je to i vaše poslanje, dragi svećenici koji se pastoralno skrbite za djelatnike u dvama ministarstvima pod ovlasti naše biskupije. Neka vaš navještaj i svjedočenje životom budu poticaj svim vjernicima koji su vam povjereni, a do kojih je doprlo svjetlo Božje riječi, uskrsna poruka, da bez straha dopuste da ih obasja i prožme izvor božanskoga svjetla. Podržavajte ga i čuvajte, kao oduševljeni nositelji i vjerni svjedoci toga svjetla.

Neka svjetlost uskrsnoga jutra obasja sve djelatnike u Vojnoj biskupiji, hrvatske vojnike i policajce, osobito one u mirovnim misijama i daleko od svojih obitelji, sve djelatnike i pripadnike Ministarstva obrane i Ministarstva unutarnjih poslova u Republici Hrvatskoj, hrvatske branitelje i vojne invalide, stradalnike u Domovinskome ratu, pripadnike Civilne zaštite, Crvenoga križa, vatrogasce i sve službe spašavanja, kao i sve koji su povezani s radom naše biskupije. Svima je obveza: dopustiti da vas obasja i prožme božansko svjetlo, svjedočiti i biti ljudi nade i života, uskrsnuća.

Gospodine Isuse, uskrsnuli od mrtvih, «pobjedniče tako divan», budi snaga i utjeha svima koji tuguju, žrtvama ljudske mržnje i onima koji boluju i trpe. Pokaži svoje milosno lice svima koji griješe i lutaju zavedeni lažnim sjajem, a obnovi i učvrsti povjerenje onima koji Te traže i u Tebe se uzdaju. Daruj mir u našim savjestima i srcima i zaustavi besmislene i pogubne ratove.

Neka se svijet ispuni radošću i veseljem zbog Isusova uskrsnuća, kojemu neka je slava u vijeke! Aleluja!

Sretan Uskrs!

✠  mons. Jure Bogdan,
vojni ordinarij u Republici Hrvatskoj