Bog ga uskrisi treći dan i dade mu da se očituje … svjedocima od Boga predodređenima (Dj 10,40.41.)

Uskrsnuo je, očitovao se i traži navjestitelje!

Prožima nas radost Kristova uskrsnuća. Isus Krist, Božji Sin, pravi Bog i pravi čovjek, pobijedio je grijeh i smrt, ispunio Očevu volju, nevin trpio za nas grešnike da bi postao naš Put, Istina i Život – kako sam reče. Vjerom u njega postajemo baštinici spasenja. Imamo pristup u vječni život i već sada kušamo plodove vječnog spasenja po oproštenju grijeha i ljubavi Božjoj koja pobjeđuje svako zlo. Uskrsnuće traži da se dublje zamislimo, zaustavimo, proživimo događanja koja vode Uskrsnuću, zajedno s njegovim učenicima.

Bio je smaknut, pribijen na drvo, osramoćen i izdan. Zemaljski sud priredio mu je okrutnu smrt razapinjanje. Očima suvremenika, na Kalvariji je bio kraj Puta. Poraz. Sve što je Isus do tada učinio, sva čudesa, ozdravljenja, uskrsnuća i pouka, blaženstva, prijekori i poticaji, sve je izgledalo uzaludno, besmisleno. On koji je izvor Života, koji je govorio samo Istinu, umire. Izgledalo je kao kraj. Njegovi učenici više nemaju snage, hrabrosti, izgubili su vjeru u svog Učitelja. Više ne vide cilj kamo je to sve vodilo, zašto su išli za Njim. Bio je to kraj života kakav su imali dok je On bio s njima. Sad su izgubljeni. Ne znaju što bi, ni kamo bi. Isus je položen u grob.

Dok su boravili u dvorani posljednje večere, prebirali uspomene, tražili smisao i pitali se kako i kamo dalje, dolazi Marija Magdalena i priča o praznom grobu. Prva ideja: ukrali su Isusovo tijelo. Petar i Ivan trče se uvjeriti u njezine riječi. Dosita grob je prazan. Tijela nema. Ali ubrusi u koje bijaše umotan tu su, složeni. Krađa tijela ne bi tako izgledala. A što se onda dogodilo?

Pismo kaže, vidjeli su i povjerovali, počeli su spoznavati Pisma. Tek sada počinju razumijevati što im je govorio: da kraj nije kraj, nego Početak, da će uskrsnuti od mrtvih. Upoznaše Pisma da Isus treba da ustane od mrtvih.

Uskoro će doći među njih. Uskrsli Isus sam će se njima očitovati. Ponovno će im progovoriti, blagovati s njima, dati priliku da stave svoje prste u njegove rane, da se uvjere da je živ, da je pobjednik, da je doista: Put, Istina i Život. Put koji vodi u vječni život. Istina koja ne može biti pobijeđena nikakvom laži. Cilj koji daje smisao sadašnjem životu. Put Istina i Život koji jedini može dati smisao svemu što govorimo, činimo, živimo.

Kako napisa sv. Augustin: „Ja sam Put. Prije nego ti je naznačio kamo, odredio je put. Ja sam, kaza, Put. Kamo? I Istina i Život. Najprije je rekao kuda ćeš poći, a onda kamo ćeš doći. Ja sam Put, ja sam Istina, ja sam Život. Ostajući kod Oca, on je Istina i Život; oblačeći tijelo, postao je Put.“

Isus, utjelovljeni Sin Božji, Put koji je došao k nama da nam pokaže i kamo i kako, da nam dade jasni cilj života, da nas ispuni mudrošću i smislom koji će nas dovesti do gledanja Božjega lica, vječne radosti.

U slavlju Uskrsa slavimo dodir vječnosti koja nas je već obasjala. Uskrsna radost, kako joj je pjevao sluga Božji o. Ivo Peran: Radost prosu se cijelim svijetom, sve odjekuje pjesmom svetom. Krist nam uskrsnu naša nada – smrti nestaje život vlada.

Ipak, svijet u kojem živimo, kao da još nije upoznao Isusa Krista, još se nije susreo s njim ni dok naučava, ni dok ozdravlja, dok čini čudesa, niti kad nevin trpi i umire za sve grešnike. Svijet kao da nije upoznao Božju ljubav ni radost Uskrsa, niti dodir vječnosti. Kao da smo zastali u onom stanju apostola nakon Velikog petka i Isusove smrti na križu. Ratovi za prevlast, utrka u naoružavanju, zarobljenost tehnologijama, izgubljeno vrijeme na nebitno, otuđenost, udaljenost jedni od drugih – i među najbližima u obitelji, i u župnim zajednicama, podjele svih vrsta. Generacije mladih koje tragaju za smislom, a zavode ih na sve moguće načine prolaznim i kratkotrajnim „srećama“. Bez cilja i bez nade čovjeka se gura u lažne slike slobode koja bez odgovornosti postaje smisao sama sebi. Sve skupa praznina koja se pomalo pretače u vapaj duše i čežnju za Bogom.

Uskrsli Isus Krist, hrabri učenike i želi da budu navjestitelji Radosne vijesti uskrsnuća koja jedina ima moć ispuniti naše duše, naše živote, naše odnose i pružiti nam jasan put do pravog cilja. Svaki je kršćanin pozvan živjeti i svjedočiti uskrsnu radost, Put, Istinu i Život u Isusu Kristu.

Uskrsli Isus naloži apostolima propovijedati i svjedočiti: ustade od mrtvih Onaj koga su naviještali svi proroci, Onaj koga Otac postavi za sudca živima i mrtvima. A tko god u Njega vjeruje po imenu njegovu prima oproštenje grijeha! To znači postaje sudionik i baštinik njegove uskrsne pobjede, Božje dobrote i ljubavi koja žrtvom Sina briše grijehe i nudi vječni život kod Boga u kojem trajno odjekuje: Vječna je ljubav njegova.

Po vjeri u Uskrslog Krista svaki od nas ima dodir vječnosti. Ne samo u budućem životu, nego već sada. Naš vječni život kao da je za sada skriven s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, život vaš – to jest slava Boga vječnoga sve će biti drugačije. Nikakvom zlu više nećemo biti podloženi, niti ikakva bol neće nas više moći rastaviti od Božje ljubavi, dobrote i vječnog života.

Slaveći Uskrs, slavimo Krista živoga koji nas nije napustio, nego nam se predao i darovao kruh života u svetoj euharistiji. On je naša popudbina, hrana nebesnika već sada darovana. Kad se pojavi Krist, život naš stat ćemo pred onoga u koga smo vjerovali, komu smo se nadali s kime smo zemaljskom stazom života putovali. I sve će biti razotkriveno, opravdano.

Zato neka Uskrs bude buđenje naše vjere u Gospodina. Kliktaj radosti vječnome životu. Nemojmo ni jednu životnu stvarnost, ni muku – ni radost, gledati bez vjere u Uskrsnuće, bez nade u vječni život. Predajmo Gospodinu svaku našu nedoumicu i strah, svaku bol i križ, svaki pad i grijeh. Dopustimo da nas Uskrs dotakne vječnošću na koju smo od Boga pozvani.

Svim vjernicima Šibenske biskupije i svima koji slave Isusa Krista uskrsloga, želim snagu uskrsne vjere i radost života koja po ljubavi Božjoj vodi u vječnost.

Sretan i blagoslovljen Uskrs!

+ Tomislav Rogić, šibenski biskup