1. Poštovani vjernici i svi ljudi dobre volje! Gdje smo, braćo i sestre? Nema nas ni na trgovima, ni na ulicama, ni u crkvama. Zar ne čujete crkvena zvona koja nam najavljuju Radosnu vijest: Krist je uskrsnuo!? Slavimo izvor i srce radosne vijesti: Uskrs! „Ovo je dan što ga učini Gospodin… Gospodnje je to djelo“ (Ps 118, 24. 23). Dan, za sve naše dane, sudbonosno djelo koje našoj vremenitosti otvara božansku budućnost. Htio bih vam čestitati radost Kristova uskrsnuća. I našega! U nadi! Želio bih vam stisnuti ruku, zagrliti vas, zaželjeti vam zdravlja i mira. A vas nigdje, ni u crkvi, ni na trgu…

2. Ne podsjeća li nas ovo naše danas na evanđeosko izvješće o događaju uskrsa prvoga dana u tjednu u Jeruzalemu. Nigdje učenika, ni na trgu, ni na ulicama, ni u hramu. „Učenici su u strahu od Židova bili zatvorili vrata“ (usp. Iv 20, 19). Slično uplašenim učenicima, među četiri zida, evo i nas po prvi put da smo na Uskrs zatvoreni doma, u strahu od čudnoga nevidljivog neprijatelja: koronavirusa. Tako se naziva opasni virus koji je zahvatio čitav svijet, ugrozio tolike ljude, oslabio gospodarstvo, poremetio društvene odnose, zatvorio nas u domove i onemogućio liturgijska slavlja s narodom u crkvama. A mi smo se nadali da su naše snage jake, sigurnost zajamčena, znanje pouzdano, a gospodarstvo uspješno. Samo jedan mali, nevidljivi virus, stavlja sve to u pitanje. Štoviše, otvorio nam je tolika pitanja pa i ono temeljno pitanje smisla nas i naše povijesti, života i smrti.

3. Braćo i sestre, uskrsnuli Gospodin, onaj raspeti Isus koji je pobijedio smrt i otvorio grob, žarko želi potražiti svoje uplašene i zabrinute učenike. Ulazi kroz zatvorena vrata i staje u sredinu. Iznenađeni učenici „obradovaše se vidjevši Gospodina“ (Iv 20, 20). Pokaza im svoje rane, preobražene znakove svoje muke i križa. Učenici ne mogoše vjerovati svojim očima jer vide onoga koji prevladava udaljenost neba i zemlje, milosti i grijeha, života i smrti. Uskrsnuli Gospodin premošćuje jaz do njihova srca, njihove vjere i nade te njihovu međusobnu udaljenost i prazninu ispunja svojim mirom i pomirenjem. U radosti susreta učenika i raspetoga, a sada uskrsnuloga Gospodina, sigurno nisu izostala tolika pitanja, a zacijelo su za sada ostale i mnoge tajne.

4. Draga braćo i sestre! I danas, u ovim teškim danima obilježenima zabrinutošću, zatvoreni smo u strahu i neizvjesnosti vlastitoga doma, a uskrsnuli Gospodin želi nas potražiti, ući u našu stvarnost, doći k nama zatvorenima u domu, dijeliti s nama križ epidemije, ali iznad svega radost svoga uskrsnuća. Želi nam posvijestiti i uvesti nas u tajnu proslave života upravo po svome križu ljubavi koja pobjeđuje i samu smrt. Doista, On, Uskrsli, iznenadio nas je i obradovao ovih dana ulazeći u naše domove. Razgovarali smo s njime jezikom obiteljske molitve, koja je zaživjela na nov način i posvjestila nam da je obitelj „Crkva u malom“. On nam je govorio svojom Riječju koju smo otvorili i čitali, slušali i razmatrali. A pitanja je bilo puno: Zašto? Kako? Zbog čega, Gospodine? Pa sve do onoga krika: „Bože moj, Bože moj zašto si me (nas) ostavio?“ (usp. Mk 15, 34). Slušajući njegovu Riječ, bolje shvaćamo i njegovu šutnju. Ulazeći dublje u tišinu, jasnije nam progovara njegova Riječ, koja nije teorija i argumenti, nego Osoba, utjelovljena Ljubav.

5. Svojom Riječju i primjerom života, Isus Krist nas dublje uvodi u otajstvo križa – križa svoje ljubavi. Bez ljubavi bi i njegov križ bio samo tragičan slučaj, a ne uskrsnuće – pobjeda života nad smrću. Križ bez ljubavi i za nas bi bio ono što je bio za Židove i Grke – sablazan i ludost (usp. 1 Kor 1, 23). Ljubav Božja je kreativna, životvorna, svemoguća, stvara, ostvaruje, oživljava. U tom duhu, govoreći o otajstvu Uskrsa, papa Leon Veliki će reći: „Tvoj je križ, Gospodine, izvor svih blagoslova i uzrok svih milosti. Po njemu vjernici dobivaju jakost u slabosti, slavu u sramoti i život u smrti“. Bez ljubavi križ je doista sramota, ludost, poraz, tragedija; dok je s ljubavlju proslava, uskrsnuće, život. Stoga, na dan svetkovine Uskrsa ne zaboravljamo križ i njegovu uskrsnu proslavu. Križeva imamo svakodnevno, osobnih, obiteljskih, društvenih: potres, koronavirus… Samo ljubav i solidarnost preobražava križ u pobjedu i rast, u radost i novost života.

6. Koja i kakva je to ljubav? Božanska, koja je po Duhu Svetom razlivena i u našim srcima (usp. Rim 5, 5). Duboko razmišljanje i snažno svjedočanstvo o tajni križa, dala je Židovka Simone Weil koja je ostala na pragu Crkve iz solidarnosti prema patnjama svoga naroda, a stradala je u strahotama koncentracijskoga logora. Evo njezinog divnog, mističkog i svjedočkog iskustva križa: „Baš u samoj nesreći zrači Božje milosrđe. U dnu nesreće, u središtu njene neutješive gorčine. Ako netko, ustrajući u ljubavi, zapadne u toliku nesreću da duša više ne mogne suzdržati krik ′Bože moj, zašto si me ostavio?′, ako ostane na toj točki, a da ne prestane ljubiti, iskusit će nešto što više nije nesreća, nešto što nije radost, već neosjetna, čista, temeljna, glavna bit, […] koja je sama Božja ljubav”. Obraćenik, mistik, i Apostol naroda sveti Pavao, u svome zanosu reče: „A ja, Bože sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našega Isusa Krista“ (Gal 6, 14).

7. Dragi prijatelji! Na kraju krajeva, ne bi nas toliko trebale zabrinjavati poteškoće i križevi, koliko odsutnost životvorne Ljubavi. I bezbrižan život, bez problema, ako ga može biti, bez ljubavi je ugrožen i mrtav. Pred nama je jedan od križeva: epidemija koronavirusa. Korona znači kruna. Korona–virus znači kruna, bodljikava kruna. I Krist je na križu bio ponižen, okrunjen trnovom krunom koja je na kraju postala kruna slave. Poznata je ona starih Latina: Finis corona opus – Konac djelo krasi. Krist je kraj svim krajevima, konac i osmišljenje svih križeva. On ih otvara, daje smisao i vodi do konačnog ostvarenja našega života i povijesti. Kristova trnova kruna i križ ljubavi, preobražava sve naše nevolje, križeve i krune u znakove slave. Ta se preobrazba očituje već sada i ovdje u humanosti, solidarnosti i herojstvu liječnika i medicinskog osoblja, radnika i volontera, tolikih vjernika i građana. Vidljiva je u svima onima u kojima je u ovoj tami na djelu Kristovo svjetlo nadahnuća i snaga njegova križa ljubavi. Dragi vjernici, nadamo se skoroj normalnosti života, ali nakon ovog iskustva koronavirusa naš život ne može biti isti jer smo u poteškoćama rasli, sazrijevali i uskrsnuli kao ljudi i vjernici u vjernosti Bogu i ljubavi prema bližnjima. Kako reče papa Franjo: „Jedni uz druge u ljubavi i strpljivosti možemo u ovim danima (koronavirusa) pripremati bolju budućnost“ (Poruka 4. travnja 2020).

8. Braćo i sestre, otvorimo Kristu Gospodinu naše domove i srca. Neka u nama i u našem društvu trajno odjekuju riječi jednog od Petrovih nasljednika: „Ne bojte se. Otvorite, štoviše, širom otvorite vrata Kristu! Neka se njegovoj spasonosnoj snazi otvore državne granice, ekonomski i politički sustavi, široka polja kulture, uljudbe i razvoja. Ne bojte se! Krist zna ′što je u čovjeku′. Samo on to zna!“ (Sv. Ivan Pavao II.). A na samom početku ohrabreni učenik Petar javno na trgu u Jeruzalemu reče svima: „I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti“ (Dj 4, 12).

9. Raspeti i uskrsnuli Kriste! Ti dolaziš k nama tamo gdje se nalazimo. Uđi i otvori našu zatvorenost. Budi sigurnost i nada našoj zabrinutosti. Oslobodi nas od bolesti i straha. Ozdravi oboljele, a preminulima udijeli slavu vječnoga života. Neka radost i snaga tvoga uskrsnuća – događaja Prvog dana u tjednu – zahvati nas i sve naše dane. Učini nas svjedocima svoje novosti da budemo nošeni snagom tvoga križa ljubavi i nadom slave tvoga i našeg uskrsnuća. Raspeti i uskrsnuli Kriste, daj da što prije iziđemo obnovljeni iz „karantena“ doma na trgove i ulice našega društva, te u radosti svakoga „Prvog dana u tjednu“ – nedjelje – u našim crkvama, s braćom i sestrama, u zajedništvu vjere, opet mognemo radosno i zahvalno klicati tebi, uskrsli Gospodine: Aleluja!

Sretan Uskrs svima! Krist uskrsnu, doista uskrsnu! Aleluja! Aleluja!

Vaš brat i nadbiskup,

Marin Barišić