Drage sestre i braćo,

uskrsno jutro započinje susretom Isusa i Marije Magdalene u vrtu u kojem se nalazio njegov grob. Marijina se bol udvostručila jer je, vidjevši odvaljen kamen s grobnih vrata, pomislila da je netko uzeo Isusovo tijelo i premjestio ga drugamo. Kada je Uskrsli pita zašto plače, ona ga ne prepoznaje misleći da je vrtlar. Moli ga da joj kaže gdje je Isus. Kad je on bude zazvao njezinim imenom, ona će ga prepoznati.

Taj govor o vrtu podsjeća nas na druge svetopisamske vrtove. Na rajski vrt – milosno mjesto čovjekova zajedništva s Bogom, ali i mjesto grijeha – te na Getsemanski vrt u kojemu se Isus prije muke i smrti molio i krvavim znojem znojio. U oba je vrta vrebala napast ne slijediti Božju volju nego vlastite želje. Naši su joj praroditelji podlegli, zbog čega su bili istjerani iz vrta i spriječen im je pristup stablu života. Isus se međutim napasti odupro i svojom mukom, smrću i uskrsnućem svim ljudima ponovo otvorio pristup k drvu života – koje je njegov križ, i k njegovu plodu, koji je njegovo spasenje i on sam. Također, dok je prvi čovjek u vrtu zapodjenuo razgovor sa zmijom, zbog čega je bio poražen, Isus – novi Adam – u vrtu je zapodjenuo jedan drugačiji razgovor: razgovor s Ocem. Isus je u Getsemanskom vrtu molio. Zato je i odolio napasti.

U ovim getsemanskim trenutcima Isus nam je bio sličniji nego ikad. U njegovoj tjeskobi i muci koja je uslijedila možemo prepoznati životna trpljenja i strepnje nas samih, naše braće i sestara u Palestini i Izraelu, u Ukrajini i drugim mjestima ratnih sukoba te žrtava različitih oblika nasilja i stradanja: žrtava obiteljskog i drugog nasilja, nerođenih kojima se negira pravo na život, mladih koji su bez nade, ovisnika zarobljenih u svijetu droge, alkohola i kocke, napuštenih starijih osoba, osoba s invaliditetom koje su isključene iz života Crkve i društva, LGBT osoba koje su diskriminirane i nailaze na neprihvaćanje, stranih radnika koji su prevareni i izrabljeni, beskućnika bez krova nad glavom, migranata i drugih. Sve te patnje „čaša“ su koju bismo rado zaobišli ili se pravili kao da ne postoji i ne tiče nas se. Molitva nam može i treba pomoći da se s patnjom suočimo i da je nadvladamo, kao i da se odupremo napasti okrenuti glavu od trpljenja naše braće i sestara. Prepoznavanje mučenog i poniženog Krista u braći i sestrama preduvjet je prepoznavanja Uskrslog. I samo prihvaćanjem u molitvi Očeve volje, a onda i konkretnim djelima ljubavi koja se nadahnjuju na takvoj molitvi, možemo s Isusom Getsemanski vrt patnje, svoj i naše braće i sestara, preobraziti u vrt radosna susreta i zajedništva s Uskrslim.

Drage sestre i braćo, ovu je godinu pripreme za proslavu jubilarne 2025. godine, koju ćemo slaviti pod geslom „Hodočasnici nade“, papa Franjo proglasio Godinom molitve. Polazeći od promišljanja o Isusovoj molitvi u Getsemanskom vrtu, želio bih da i mi u Riječkoj nadbiskupiji ovu godinu, koja je također i pripravna godina za naš nadbiskupijski jubilej 100. obljetnice osnutka biskupije u gradu Rijeci, obilježimo kao Godinu molitve.

Poticaj nam je to da i osobno i zajednički još intenzivnije molimo. Ali i da od Isusa i s Isusom naučimo moliti i biti oni koji žive ono što mole.

Evanđelja nam svjedoče da je Isus često molio te da je živio ono što je u molitvi izmolio i spoznao. Takva je molitva potrebna i nama. Treba nam da bismo ojačali svoju vjeru, da bismo mogli prihvatiti i nositi vlastite križeve, kao i da bismo mogli izići ususret drugima i brinuti se na Kristov način za druge i svijet u vremenu u kojem živimo. Uz našu osobnu molitvu, koja treba biti i ostati osobno vrijeme u kojem se susrećemo s Gospodinom i dopuštamo mu da nas dodirne svojom ljubavlju, zaliječi naše rane i probije našu gluhoću i sljepoću kako bismo vidjeli stvarnost Božjim očima i čuli glasove onih koji trpe onako kako ih Bog čuje, u ovoj nam godini osobito na srce stavljam obiteljsku molitvu te zajedničku molitvu naših župnih zajednica, čiji je vrhunac nedjeljna euharistija, ali u kojima molitva može i treba imati i druge oblike, kao što je, na primjer, molitva časoslova, zajedničko čitanje i razmatranje Božje riječi, euharistijsko klanjanje te različiti oblici pučkih pobožnosti.

Neka nas u ovoj Godini molitve u našoj želji za susretom s Gospodinom nadahnjuje Marija iz Magdale, Apostola apostolorum, koja ga je tražila, vidjela i prepoznala, a on joj je obrisao suze te ju je poslao navijestiti njegovo uskrsnuće učenicima. Neka Uskrsli obriše i naše suze i potakne nas da i mi krenemo ususret drugima te se prignemo nad njihove potrebe služeći im u ljubavi i naviještajući im radosnu vijest Kristova uskrsnuća.

Sretan Uskrs!